
Božanska dječica
I u svojoj najnovijoj knjizi, Božanska deca, Gromača je odlučna, lično otvorena, bez udovoljavanja bilo kome.
Duševna bolest i suočavanje sa njom otkrivaju se pred čitaocem na svim nivoima, od spoljašnjeg do intimnog. Tatjana Gromača je stilski perfekcionista čije rečenice uvek precizno pogađaju srž problema. Roman „Božanska deca“ zahteva pažljivog čitaoca, spremnog da se suoči sa sopstvenim traumama. Katarzični i snažni, ovi prozni fragmenti čine jedinstvenu romanesknu celinu u kojoj se, kroz sudbinu jedne žene, prelamaju i razrešavaju sve najskrivenije traume društva koje ne želi da prihvati bilo šta drugačije. Proza Tatjane Gromače ima svojstva iskonskih elemenata; lišena je svakog ulepšavanja, bilo kakvih suvišnih dodataka, ogoljena je do najsuštine, zbog čega prilikom čitanja osećamo snagu grčkih tragedija. Tatjana Gromača je najeminentnija spisateljica nove hrvatske proze, jer je nepotkupljiva, oštra i tako gorka. Gromača se ističe po svojoj dragocenoj grubosti, gotovo da nema druge pojave ovog tipa u našoj zemlji, koja je lišena svake slatkoće, i gotovo obaveznog mladalačkog trijumfalizma. Ona nema razloga za radost, živeći u poznatim situacijama i teškim opštim okolnostima, ali može biti ponosna jer to zna. Njena najnovija proza je malo remek-delo.
Jedan primerak je u ponudi





