Kazališne veze Osijeka i Pečuha / Eszék és Pécs színházi kapcsolata
Knjiga pruža temeljnu hroniku i analizu vekovnih pozorišnih kontakata između dva grada – Osijeka i Pečuja – koji su istorijski delili kulturni prostor Panonske nizije, posebno u periodu Habzburške monarhije.
Ivković, istaknuti osiječki pozorišni radnik i publicista (1944–2010), u svojoj uvodnoj studiji prati veze od 18. veka, kada su putujuće pozorišne trupe i nemački repertoari povezivali oba grada, preko 19. veka sa pojavom hrvatskog i mađarskog nacionalnog preporoda, do intenzivne saradnje u 20. veku. Posebno je značajan period posle Drugog svetskog rata, kada je Hrvatsko kazalište u Pečuju (osnovano pedesetih godina 20. veka) postalo ključni centar hrvatske kulture u Mađarskoj, a saradnja sa Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku dobila je institucionalni karakter – gostovanja, zajedničke produkcije, razmena glumaca i reditelja.
Knjiga takođe uključuje priloge drugih autora, dokumente, kritike i svedočanstva o gostovanjima (npr. Šenoa i Krlež u Pečuju), i ističe ulogu Pečuja kao važnog centra hrvatskog pozorišta van granica Hrvatske. Ivkovićeva analiza pokazuje da te veze nisu bile samo umetničke, već i identitetske, doprinoseći očuvanju hrvatskog jezika i kulture u dijaspori.
Delo je dvojezično (hrvatski i mađarski) i služi kao svedočanstvo dugogodišnjeg kulturnog dijaloga koji prevazilazi političke granice. Kao „istorija za budućnost“ (kako je naziva Branko Hećimović), knjiga nas podseća na vrednost regionalne saradnje i zajedničkog kulturnog nasleđa.
Jedan primerak je u ponudi
