Romeo, Julija i tama
U okupiranom Pragu 1942. student Pavel skriva ranjenu Židovku Hanu. U opasnosti i strahu među njima se rađa snažna ljubav. Gestapo ih otkriva, Pavel umire mučen pod istragom, a Hana preživljava holokaust noseći sjećanje na njihovu tragičnu romansu.
„Romeo, Julija i tama“ (1956.) Jana Otčenáška je snažan češki roman o ljubavi u najmračnijim danima nacističke okupacije. Radnja se zbiva u Pragu 1942., nakon Heydrichova atentata i uvođenja izvanrednog stanja.
Pavel, student i član antifašističkog otpora, dobiva zadatak da nekoliko dana skriva Hanu – mladu Židovku koja je pobjegla iz transporta za logor smrti. U malom potkrovnom stanu, pod stalnom prijetnjom Gestapa, racija i susjedskih denuncijacija, između njih dvoje raste duboka emocionalna i ljubavna veza.
U uvjetima gdje je svaki dan možda posljednji, oni dijele strah, glad, poeziju i nježne trenutke koji postaju njihovo jedino utočište. Otčenášek suptilno prikazuje kako se u ekstremnim okolnostima rađa intenzivna bliskost i osjećaj smisla života.
Tragedija dolazi kada Gestapo, nakon dojave, upada u stan. Pavel pokušava zaštititi Hanu, biva uhvaćen i mučen, ali nikoga ne izdaje. Umire u zatvoru. Hana biva deportirana, preživljava rat i do kraja života nosi ožiljak te kratke, ali presudne ljubavi.
Roman se ističe realističnim prikazom svakodnevice pod okupacijom, psihološkom dubinom i suzdržanim, gotovo dokumentarnim stilom. Bez patetike, snažno prenosi antiratnu i humanističku poruku. Jedno je od najvažnijih književnih svjedočanstava o češkom otporu i ljudskosti u doba holokausta.
Jedan primerak je u ponudi
