Katedrala u Đakovu: Povijesni osvrt - prikaz arhitekture, skulpture i slikarstva

Katedrala u Đakovu Ivana Rogića (svećenika, kanonika i profesora kanonskog prava) objavljena je 1932. godine u Osijeku u autorovoj nakladi. Riječ je o opsežnom monografskom djelu, koje predstavlja jedan od najvažnijih ranih cjelovitih prikaza đakovačke katedrale sv. Petra – remek-djela hrvatske sakralne arhitekture 19. stoljeća. Postoji i izvadak u obliku vodiča Kroz djakovačku katedralu iz iste godine. Djelo je kasnije doživjelo i drugo izdanje 1964. u Đakovu.

Ivan Rogić, kao dugogodišnji suradnik đakovačkog kaptola i osoba blisko vezana uz katedralu, napisao je rad s dubokim poznavanjem teme. Knjiga donosi povijesni osvrt na gradnju katedrale (1855.–1882.), inicijativu biskupa Josipa Jurja Strossmayera, arhitektonski projekt Friedricha von Schmidta i drugih, te politički i kulturni kontekst ilirskog i preporodnog doba. Posebno je naglašena ideja katedrale kao nacionalnog i crkvenog spomenika koji simbolizira slavensku i hrvatsku duhovnost.

Glavni dio čini sustavan prikaz arhitekture: opis vanjštine (fasade, tornjevi, rozete), tlocrtne dispozicije trobrodne bazilike, neoromaničkih i neogotičkih elemenata, materijala (pečena cigla, kamen) te tehničkih rješenja. Autor detaljno analizira proporcije, dekorativne motive i simboliku koja povezuje zapadnu i istočnu tradiciju. Slijedi poglavlje o skulpturi – oltari, kipovi, reljefi, propovjedaonica, krstionica i spomenici (uključujući Valdecov nadgrobni spomenik Strossmayeru u kripti). Rogić opisuje autore (domaće i strane kipare), ikonografiju i umjetničku vrijednost. Završni dio posvećen je slikarstvu: freskama i zidnim slikama (posebno djelima nazarenskih majstora poput M. A. Seitza), vitrajima, mozaicima i oltarnim slikama. Knjiga je ilustrirana fotografijama, crtežima i planovima koji omogućuju vizualno praćenje opisa.

Djelo ima i dokumentarnu vrijednost jer bilježi stanje katedrale prije požara 1933. i kasnijih obnova. Pisano je pristupačnim, ali stručnim stilom, namijenjeno široj publici – vjernicima, hodočasnicima, studentima i ljubiteljima umjetnosti. Rogićeva monografija ostaje važan izvor za proučavanje đakovačke katedrale kao vrhunca Strossmayerova mecenatstva i jednog od najznačajnijih sakralnih spomenika u Hrvatskoj 19. stoljeća.