Čovjekovo traganje za smislom
Potresno i bezvremensko djelo Viktora Frankla temelji se na iskustvu nacističkih logora, predstavljajući logoterapiju i nauk da čovjek u svakim okolnostima može pronaći smisao života.
Remek-djelo „Čovjekovo traganje za smislom” (Man's Search for Meaning) austrijskog neurologa i psihijatra Viktora E. Frankla jedan je od najutjecajnijih psihološko-filozofskih spisa 20. stoljeća. Knjiga je podijeljena u dva dijela: prvi dio donosi autorovo osobno i potresno svjedočanstvo o preživljavanju u nacističkim koncentracijskim logorima, dok drugi dio izlaže osnove logoterapije — treće bečke psihoterapijske škole koju je Frankl utemeljio. U prvom dijelu autor ne fokusira pažnju isključivo na strahote i mučenja, već detaljno analizira psihološka stanja logoraša, primjećujući da su teške uvjete najčešće preživljavali oni koji su imali snažan unutarnji motiv, cilj ili ljubav prema nekome koji ih je držao na životu. Temeljita teza knjige jest da čovjeku može biti oduzeto sve osim posljednje ljudske slobode: slobode da izabere vlastiti stav prema okolnostima u kojima se nalazi. Frankl u nastavku objašnjava logoterapiju (od grčke riječi logos — smisao), pravac koji ljudsku volju za smislom ističe kao primarnu motivacijsku snagu u čovjeku. Djelo nudi duboko nadahnuće, podsjećajući čitatelja da patnja gubi svoju razornu moć onog trenutka kada joj damo smisao te da svatko od nas snosi odgovornost za pronalaženje vlastite životne svrhe.
Jedan primerak je u ponudi
