
Oblomov
„Oblomov“ prati plemića Iliju Iljiča Oblomova, dobrodušnog čoveka, ali paralisanog lenjošću i pasivnošću. Njegova nesposobnost da deluje uništava mu život, ljubav i budućnost, suprotstavljajući ga njegovom aktivnom prijatelju, Štolcu.
„Oblomov“ Ivana Gončarova jedan je od ključnih romana ruske književnosti 19. veka i duboka studija karaktera i društvenih kontradikcija carskog doba. Glavni lik, Ilja Iljič Oblomov, je plemić koji skoro ceo roman provodi u svom stanu, uronjen u stalnu apatiju i odugovlačenje. Njegova pasivnost nije samo lična mana, već simbol šire društvene inercije i pada klase kojoj pripada. Oblomov je nežan, emotivan i idealističan, ali nije u stanju da bilo koju misao pretoči u delo.
Roman suprotstavlja Oblomova njegovoj suprotnosti – njegovom energičnom i praktičnom prijatelju Andreju Štolacu. Dok Štolac predstavlja napredak, rad i modernizaciju, Oblomov otelotvoruje nostalgiju za patrijarhalnim, zastarelim načinom života. Romanu posebnu emocionalnu snagu daje Oblomovljev odnos sa Olgom Iljinom, čija ljubav postaje test njegove sposobnosti da se menja. Međutim, njegova priroda i okolnosti prevazilaze želju za napretkom, i on se povlači u sigurnost rutinskog i statičnog života.
Gončarov koristi humor, psihologiju i društvenu kritiku da bi prikazao unutrašnji svet junaka rastrzanog između želje i nemoći. „Oblomov“ je istovremeno tragičan i nežan portret čoveka koji ne može da prevaziđe sopstvenu prirodu, ali i metafora za čitavu epohu na ivici transformacije.
Jedan primerak je u ponudi





