Pjesnikinje starog Dubrovnika

Zdenka Marković, hrvatska književnica i prevoditeljica (Požega, 10. I. 1884 – Zagreb, 14. XI. 1974). Slavistiku, povijest umjetnosti i filozofiju studirala u Zagrebu i Fribourgu, gdje je 1914. doktorirala temom o S. Wyspiańskome. Radila je kao profesorica u zagrebačkim gimnazijama. Novelama, crticama, prikazima i kritikama surađivala je u periodici, a njezina prva knjiga (Let, 1920) temelji se na ideji o umjetnosti kao duhovnom aristokratizmu. Melankolično okrenuta svijetu djetinjstva i zavičaja, objavila je i zbirke pjesama u prozi Kuća u snijegu (1922) i Kuća na suncu (1930) te autobiografske Prozore mog djetinjstva; Moj bijeg iz grada (1941). Bavila se poljskim književnim i kulturnim temama, poljsko-hrvatskim književnim vezama te prevodila djela poljskih pisaca. Objavila je i monografije Frangeš Mihanović (1954) i Pjesnikinje starog Dubrovnika od sredine XVI do svršetka XVIII stoljeća u kulturnoj sredini svoga vremena (1970).