Julijana Matanović
Julijana Matanović je poznata hrvatska spisateljica i književna kritičarka koja svoje književne uspjehe postiže pisanjem romana za odrasle i djecu. Omiljena kod svih generacija čitatelja, ali i medija. Ova spisateljica u svojim djelima mnogo otkriva o sebi te piše otvoreno o vlastitim iskustvima, emocijama i životnim situacijama. Jako voli i susrete s čitateljima. Na hrvatskoj književnoj sceni pojavila se 1997. sa svojom zbirkom pripovjedaka “Zašto sam vam lagala”. Dobitnica je mnogobrojnih nagrada, a njezina djela su prevedena na mnoge jezike. Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika. Živi i radi kao sveučilišna profesorica u Zagrebu. Pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti je članica suradnica. Rođena je 6.4.1959. u Gradačcu u BiH.
Za svoj književno kritičarski rad spisateljica je 2004. nagrađena od strane hrvatskih književnih kritičara nagradom Julije Benešić. Nagradu Kiklop je dobila 2009. za prozno djelo “Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka” i 2011. u kategoriji knjige za djecu i mladež za roman “One misle da smo male”, a taj roman je još nagrađen nagradom Anto Gardaš DHK-a, nagradom Mali princ u Tuzli za najbolju dječju knjigu u regiji i nagradom Biser mudrosti od Europske udruge raka maternice ECCA.
Knjiga “I na početku i na kraju bijaše kava” dosegla je nakladu od 10 000 primjeraka i nagrađena 2014. nagradom Ksaver Šandor Gjalski za najbolju proznu knjigu godine, nagradom Josip i Ivan Kozarac za najbolje prozno djelo godine, nagradom fra Martin Nedić Zaklade Terra Tolis za najbolju knjigu godine i nagradom grada Zagreba 2015.
Naslovi u ponudi
Ispod stola
Najljepše antikorupcijske priče
Kao da smo otac i kći
Kolumne koje je autorka objavljivala u nedeljniku „Mila” od oktobra 2002. do oktobra 2003. godine, objedinjene temom priznanja.
Ključevi raja
Hrvatska i književna barokna i slovenska književnost 18. veka
Tko se boji lika još : priprema ispita iz nove hrvatske proze
Od prve knjige tema književnosti je stalna odlika proze Julijane Matanović. Autoričino „obračunavanje” sa prethodnim analizama, kao i sa spiskom odabranih lektirnih naslova, najjasnije je upravo u tekstovima uvrštenim u naslov „Tko se boji lika još”.