Temelji jezika

Knjiga je napisana u suradnji s američkim slavistom Morrisom Halleom i predstavlja sistemizaciju činjenica moderne fonologije, razvoja teorija razlikovnih obilježja i dvojčanih opreka u najširoj ekstenziji jezičnog fenomena.

Knjiga ima dva glavna dijela: I. dio: Fonologija i fonetika (Phonology and Phonetics) – uvodi 12 parova razlikovnih obilježja (kasnije prošireno na više). Svaki fonem definira se binarnim vrijednostima (+/-) po akustičkim i artikulacijskim kriterijima:

• vokalski: vokalski/konsonantski, kompaktan/difuzan, akutan/gravisan, ravni/raspršeni
• konsonantski: prekinuti/kontinuirani, stridentni/mutni, nazalni/oralni, zvučni/bezvučni
• dodatni: oštar/tup, napet/opušten itd. Ova binarna hijerarhija (zakoni implikacije) objašnjava univerzalne obrasce u jezicima svijeta: zašto neke opozicije postoje samo ako postoje druge, kako se fonemi razvijaju u djece i nestaju u afaziji. Primjeri iz engleskog, ruskog i drugih jezika pokazuju kako se fonemi razlikuju minimalnim parovima (npr. Bitter/Chitter u New Yorku).

II. dio: Dva aspekta jezika i dva tipa afazijskih smetnji (Two Aspects of Language and Two Types of Aphasic Disturbances) – Jakobson primjenjuje Saussureove osi: selektivnu (paradigmatsku, sličnost) i kombinativnu (sintagmatsku, susjednost). Afazije otkrivaju jezgru jezika:

• sličnostna afazija (kontinuirana, Wernickeova) – problemi s paradigmom, metaforama, leksičkim izborom.
• susjednostna afazija (prekinuta, Brokina) – problemi sa sintagmom, gramatikom, metonimijama. To pokazuje da jezik nije samo zvuk, već struktura opozicija.

Djelo je kanonsko za strukturalnu fonologiju, utjecalo na semiotiku, psiholingvistiku i književnu teoriju (poetska funkcija).