
Lingvistika i poetika
U predavanju Lingvistika i poetika rusko-američki lingvist Roman Jakobson (1896.–1982.) istražuje odnos jezika i književnosti, tvrdeći da je poetika pododjel lingvistike koja se bavi onim što verbalnu poruku čini umjetničkim djelom.
Poetikom se proučava specifičnost verbalne umjetnosti u odnosu na druge umjetnosti i oblike govora, naglašavajući poetsku funkciju jezika. Jakobson identificira šest elemenata komunikacije i njihovih funkcija:
- Referencijalna – usmjerena na kontekst (prenošenje informacija).
- Emotivna – usmjerena na govornika (izražavanje emocija).
- Konativna – usmjerena na slušatelja (naredbe, apel).
- Fatička – usmjerena na kanal (održavanje kontakta, npr. "halo?").
- Metajezična – usmjerena na kod (razgovor o jeziku).
- Poetska – usmjerena na samu poruku, gdje se naglašava forma, ekvivalencija i paralelizam.
U poeziji, poetska funkcija dominira: princip ekvivalencije (iz paradigme riječi u sintagmu) projektira se na sintaksu, stvarajući ritam, rimu i metafore. Primjeri: "The buzz-saw snarled and rattled" (Frost) ili ruske pjesme s asonance.
Lingvistika pruža alate za analizu poetskih uređaja (fonologija, sintaksa), ali poetika ih primjenjuje na umjetnost. Jakobson kritizira izolaciju poetike od lingvistike, zagovarajući integraciju za bolje razumijevanje jezika. Tekst utječe na strukturalizam, semiotiku i teoriju književnosti, pokazujući da je poezija "jezik u svom estetskom cilju".
Jedan primjerak je u ponudi




