
Temelji jezika
Klasični tekst moderne fonologije i jedno od najpoznatijih djela teorije književnosti – temeljni rad koji utemeljuje teoriju razlikovnih obilježja (distinctive features) kao osnovu jezičnog zvukovnog sustava.
Knjiga je napisana u suradnji s američkim slavistom Morrisom Halleom i predstavlja sistemizaciju činjenica moderne fonologije, razvoja teorija razlikovnih obilježja i dvojčanih opreka u najširoj ekstenziji jezičnog fenomena.
Knjiga ima dva glavna dijela: I. dio: Fonologija i fonetika (Phonology and Phonetics) – uvodi 12 parova razlikovnih obilježja (kasnije prošireno na više). Svaki fonem definira se binarnim vrijednostima (+/-) po akustičkim i artikulacijskim kriterijima:
- vokalski: vokalski/konsonantski, kompaktan/difuzan, akutan/gravisan, ravni/raspršeni
- konsonantski: prekinuti/kontinuirani, stridentni/mutni, nazalni/oralni, zvučni/bezvučni
- dodatni: oštar/tup, napet/opušten itd. Ova binarna hijerarhija (zakoni implikacije) objašnjava univerzalne obrasce u jezicima svijeta: zašto neke opozicije postoje samo ako postoje druge, kako se fonemi razvijaju u djece i nestaju u afaziji. Primjeri iz engleskog, ruskog i drugih jezika pokazuju kako se fonemi razlikuju minimalnim parovima (npr. Bitter/Chitter u New Yorku).
II. dio: Dva aspekta jezika i dva tipa afazijskih smetnji (Two Aspects of Language and Two Types of Aphasic Disturbances) – Jakobson primjenjuje Saussureove osi: selektivnu (paradigmatsku, sličnost) i kombinativnu (sintagmatsku, susjednost). Afazije otkrivaju jezgru jezika:
- sličnostna afazija (kontinuirana, Wernickeova) – problemi s paradigmom, metaforama, leksičkim izborom.
- susjednostna afazija (prekinuta, Brokina) – problemi sa sintagmom, gramatikom, metonimijama. To pokazuje da jezik nije samo zvuk, već struktura opozicija.
Djelo je kanonsko za strukturalnu fonologiju, utjecalo na semiotiku, psiholingvistiku i književnu teoriju (poetska funkcija).
Dva primjerka su u ponudi




