Poezija
‘Zagonetku Rimbaud’ gonetali su mnogi: jedni su ga proglasili bogom moderne vizionarske poezije, drugi su u njemu vidjeli izopačeno dijete i nezreli bunt gimnazijalca, treći su ga okrstili mistikom, četvrti ga tretirali kao zanimljiv klinički slučaj.
Rimbaudova pjesnička refleksija i pismo nisu iza nas, možda su samo izvan dometa tipičnog »obzora očekivanja« suvremene masovne kulture. Nisu samo blago jednog velikog pretka poezije 20. stoljeća, pohranjeno u muzeju moderne književnosti, nego i opomena dostojna najveće pozornosti. Nadahnuće barem za one čitatelje i pisce današnjice koji ne prihvaćaju naslijepo ili iz oportunizma suvremena pravila igre. Istina je da se Rimbaud — čovjek, nakon što je zašutio, podredio pravilima igre svojega doba. Ali ostavio mu je u zalog djelo neprijeporna budućnosnog naboja
"Poezija neće više ritmizirati akciju, ona će prednjačiti." (A. Rimbaud u pismu P. Demenyju, 15. svibnja 1871.)
"Što li je moje ništavilo prema zapanjenosti
koja vas očekuje." (A. Rimbaud, Iluminacije)
Uznošen i porican, za jedne ikona, za druge psihopat, taj ukleti pjesnik ostaje u svakom slučaju lirski fenomen kome mnogo duguju sve moderne poetske struje. Rimbaudovo pjesništvo donosimo u izboru i prijevodu poznatog hrvatskog pjesnika, kritičara i prevoditelja Zvonimira Mrkonjića.
Jedan primjerak je u ponudi
