
Cvijeće u jesen
„Cveće u jesen” je novela slovenačkog pisca Ivana Tavčara, prvi put objavljena 1917. godine. Delo pripada slovenačkom književnom realizmu i smatra se jednim od najznačajnijih ostvarenja tog perioda.
Radnja prati Janeza, uspešnog advokata iz Ljubljane, koji, nezadovoljan monotonijom gradskog života, odlučuje da poseti svog rođaka na selu. Tamo upoznaje Metu, jednostavnu i vrednu seljanku. Uprkos razlikama u poreklu i načinu života, među njima se razvija iskrena ljubav. Janez, očaran lepotom prirode i jednostavnošću seoskog života, odlučuje da napusti grad i započne novi život sa Metom na selu.
Kroz ovu priču Tavčar istražuje teme kao što su sukob urbanog i ruralnog načina života, ljubav koja prevazilazi društvene barijere i prolaznost vremena. Naziv „Cveće u jesen” simbolizuje lepotu i ljubav koja cveta i u kasnijim fazama života, naglašavajući da nikada nije kasno da se promeniš i pronađeš sreću.
Novela je 1973. adaptirana u istoimeni film u režiji Matjaža Klopčiča, sa Poldetom Bibičem i Milenom Zupančič u glavnim ulogama. Film je zadržao suštinu originalne priče, prikazujući lepotu slovenačkog sela i univerzalnost ljubavne priče.
„Cveće jeseni“ ostaje trajno delo slovenačke književnosti koje čitaocima pruža uvid u kulturne i društvene aspekte Slovenije na početku 20. veka i univerzalne teme ljubavi, promene i prihvatanja.
Jedan primerak je u ponudi