Suzana: roman iz Kristova doba

Suzana M. Reynes‑Monlaur (pseudonim francuske katoličke spisateljice Mile Reynes) roman je izrazite religiozne osjetljivosti i lirske snage. Nastao je s namjerom da, kako autorica piše u francuskom uvodu, „vjernije od svake legende” približi Isusovo vrijeme i iskustvo ljudi koji su ga gledali, slušali i pratili. Autorica je za roman proučavala francuske, engleske i povijesno najpouzdanije izvore o Kristovu životu, židovskim običajima i Palestini, nastojeći stvoriti duhovno vjerodostojnu sliku Isusova doba.

Glavna junakinja, Suzana, mlada je, čista i osjetljiva duša, gotovo idealizirana djevojka koja se u potpunosti otvara Kristovoj prisutnosti. Njezina ljubav i vjera nisu romantične, nego duhovne: ona u svojoj nutrini proživljava sve što je vidjela i čula – Kristove riječi, čuda, nauk, dobrotu i snagu Njegove pojave. Suzana je prikazana kao biće koje živi u „kristalnom zrcalu” evanđeoske istine, a Kristova smrt, slava i uskrsnuće odjekuju u njezinu srcu kao osobno duhovno iskustvo.

Roman je naglašeno poetski, kako ističe i pogovor: „čista poezija, protkana finoćom, milinom i slatkom jednostavnošću”. To je proza koja više stvara ugođaj nego radnju, a svijet Isusova doba prikazuje s nježnom mističnošću. Prizori Kristovih čuda, govor na Genezaretskom jezeru, hod prema Kalvariji i trenutci uskrsnog otajstva prikazani su kroz Suzanan pogled — ponizan, zadivljen i potpuno predan.

U pogovoru se roman uspoređuje s radovima „primitivnih slikara” – jednostavan je, ali iskren, pun zanosa i duhovnog žara. Reynes‑Monlaur, koja je inače pisala povijesne i religiozne romane, u Suzani spaja dokumentarnu preciznost sa snažnom emocionalnom slikovitošću. Zbog svoje čistoće, mladenačkog zanosa i duboko kršćanskog tona, roman je već po izlasku zadobio veliku popularnost i bio rado čitan, osobito među čitateljicama, jer je Suzana prikazana kao ideal mlade duše koja živi vjerom i ljubavlju prema Kristu.