Pod starimi krovovi: Zapisci i ulomci iz plemenitaškoga svieta
Pod starimi krovovi (1886.) zbirka je pripovijesti Ksavera Šandora Gjalskog. Realistički i nostalgično prikazuje propadanje zagorskih plemićkih kurija, starih običaja i sukob generacija u doba raspada feudalnog društva.
Ksaver Šandor Gjalski (pr. ime Ljubomir Babić, 1854.–1935.), jedan od najznačajnijih hrvatskih realista 19. stoljeća, objavio je zbirku Pod starimi krovovi 1886. godine. To je jedno od njegovih najuspjelijih i najkarakterističnijih djela.
Zbirka sadrži više međusobno povezanih pripovijesti i crtica u kojima autor slika život zagorskih plemićkih kurija i obitelji u drugoj polovici 19. stoljeća. Glavna tema je propadanje starog plemićkog društva – ekonomsko, moralno i duhovno. Gjalski s dubokim poznavanjem i nostalgijom opisuje stare kurije, njihove stanovnike, običaje, hijerarhiju i polagano umiranje jednog svijeta pod utjecajem novog građanskog i kapitalističkog doba.
Najpoznatije priče u zbirci su Maričon, Kamenjari, Pod starimi krovovi, U noći i druge. Autor majstorski prikazuje psihologiju likova – ponosnih, ali osiromašenih plemića, njihovu ukočenost, čežnju za prošlošću i nemoć pred novim vremenima. Stil je klasičan realistički, s izvrsnim opisima zagorske prirode, atmosfere starih kuća i suptilnom ironijom.
Djelo se smatra vrhuncem Gjalskog realizma i jednim od najvažnijih djela hrvatske književnosti 19. stoljeća. Kritika ga je hvalila zbog autentičnosti, umjetničke zrelosti i socijalne dubine. Pod starimi krovovi snažno je utjecalo na kasnije hrvatske pisce (posebno na Krležu i njegovu sliku zagorskih kurija).
Izdanje iz 1886. smatra se prvotiskom i danas je rijetko antikvarno izdanje. Zbirka ostaje klasično štivo hrvatske realističke proze i važan dokument o raspadu hrvatskog plemstva u doba modernizacije.
Jedan primjerak je u ponudi
