Žubor života: izabrane pjesme 1919–1954.

Žubor života : izabrane pjesme (1919–1954) Gustava Krkleca prvo je izdanje objavljeno 1955. godine u Beogradu kod izdavača Prosveta, u biblioteci Brazde. Knjiga ima XV + 271 stranicu, s autorovom slikom. Ovo je jedno od najvažnijih poslijeratnih izdanja Krklecove poezije i smatra se antikvarnom rijetkošću. Postoji i drugo izdanje 1964. godine.

Zbirka donosi izbor iz autorova stvaralaštva tijekom više od tri desetljeća – od ranih zbirki (Lirika, Srebrna cesta, Nove pesme) preko zrelih meditativnih ciklusa (Ljubav ptica, San pod brezom, Darovi za Bezimenu, Tamnica vremena) do poslijeratnih djela (Izabrane pjesme 1947., Tri poeme, Lirska petoljetka). Naslovna pjesma „Žubor života“ („Lasno je pokraj izvora u sjeni...“) simbolizira vitalnost, prirodni tok života i neprestano obnavljanje.

Krklec (1899.–1977.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Njegova poezija odlikuje se jednostavnošću i sugestivnošću izraza, formalnom dotjeranošću (često rima, sonetni oblici), motivima zavičaja (Hrvatsko zagorje), prirode, ljubavi, samoće, prolaznosti i životne radosti pomiješane s tjeskobom. Rano je bio blizak ekspresionizmu (utjecaji njemačkih pjesnika, A. B. Šimić), a kasnije prelazi u refleksivniju, meditativnu liriku bližu tradiciji. U poslijeratnom razdoblju nastoji uhvatiti „životnu stvarnost u njezinu totalitetu“, što kritika ponekad ocjenjuje kao djelomičan gubitak ranije čistoće nadahnuća.

Knjiga predstavlja svojevrsni presjek Krklečeva lirskog opusa do sredine 1950-ih i potvrđuje ga kao majstora intimne, melankolične i vitalne lirike istodobno. Dobila je priznanja, a autor je godinu-dvije kasnije nagrađen od Društva književnika Hrvatske. Krklec je bio i prevoditelj (Puškin, Prešern, Goethe i dr.), esejist, kritičar i autor dječje poezije (Telegrafske basne, Majmun i naočale).