Katon Stariji ili O starosti
Drugo, popravljeno izdanje hrvatskog prijevoda čuvenog djela Cato Maior de Senectute (44. pr. Kr.). Filozofski dijalog u kojem Katon Stariji opovrgava predrasude o starosti i slavi je njezine prednosti.
Djelo Katon Stariji ili O starosti jedno je od najpoznatijih Ciceronovih filozofskih spisa iz tzv. “posljednjeg razdoblja” (44. pr. Kr.). Napisano je u obliku dijaloga u kojem 84-godišnji Marko Porcije Katon Stariji (Cato Maior) razgovara s mlađim prijateljima Scipionom Emilijanom i Lelijem. Ciceron je svoje ideje o starosti stavio u usta uglednog rimskog državnika kako bi im dao veći autoritet i moralnu težinu.
Glavna tema je obrana starosti od uobičajenih optužbi: da je teška, siromašna tjelesnim užicima, blizu smrti i beskorisna. Katon (odnosno Ciceron) tvrdi suprotno — starost donosi mudrost, duševni mir, slobodu od strasti, priliku za intelektualni rad i ugled u društvu. Djelo je optimistično i praktično: savjetuje aktivan život, kultiviranje uma, bavljenje poljoprivredom, književnošću i politikom te dostojanstvenu pripremu za smrt. Jedan od najpoznatijih citata glasi da “život starca nije slab, nego zreo”.
Hrvatsko izdanje iz 1911. godine klasični je školski i popularni prijevod. Preveo ga je Adolf Tkalčević, poznati filolog i prevoditelj s latinskog, a prijevod je jezički osuvremenio Milan Žepić. Knjižica je vrlo kratka, namijenjena široj publici i školskoj upotrebi u doba Austro-Ugarske. Stil prijevoda je klasičan, jasan i dostojanstven, tipičan za hrvatske filologe s početka 20. stoljeća.
U širem kontekstu, ovo djelo pripada Ciceronovim etičkim spisima (De senectute, De amicitia, De officiis), napisanim u vrijeme političke nemoći nakon Cezarova ubojstva. Ciceron je njime želio utješiti sebe i svoje suvremenike, a istovremeno promovirati stoičko-rimski ideal dostojanstvene starosti. Djelo je kroz stoljeća bilo iznimno popularno u europskoj književnosti i humanizmu — čitali su ga i hvalili Petrarca, Voltaire i mnogi drugi.
U hrvatskoj kulturi ovaj prijevod svjedoči o snažnoj klasičnoj tradiciji i važnosti latinskog jezika u školstvu i intelektualnom životu. Danas se smatra antikvarnom rijetkošću, a djelo se i dalje čita kao klasični tekst o starenju, mudrosti i prihvaćanju kraja života. Predstavlja jedan od najljepših i najutješnijih spisa antičke filozofije.
Jedan primjerak je u ponudi
