Mornings in Mexico / Etruscan Places
Dva remek-djela putopisne proze u kojima D. H. Lawrence bilježi susrete s meksičkom prirodom i indijanskim ritualima te etruščanskim grobnicama i umjetnošću, suprotstavljajući ih modernoj mehaničkoj civilizaciji.
Ova kombinirana knjiga D. H. Lawrencea nudi dva najpoznatija putopisna ciklusa koji čine cjelinu njegove potrage za „živim životom“. Mornings in Mexico (1927) nastao je iz Lawrenceovih boravaka u Meksiku i Novom Meksiku 1920-ih, dok je Etruscan Places (1932) njegovo posljednje veće djelo, nastalo tijekom putovanja Etrurijom 1927. godine, neposredno prije smrti.
U Mornings in Mexico Lawrence slika jutra u Oaxaci i okolici s poetskom preciznošću. Opisuje živahne tržnice, papige, indijanske plesove (kao „Dance of the Sprouting Corn“), običaje i odnos domorodaca prema prirodi i vremenu. Ne radi se o klasičnom putopisu s povijesnim činjenicama, već o duboko osobnom, senzualnom doživljaju. Lawrence osjeća „tamnu“ vitalnost indijanskog svijeta – spoj ljepote i brutalnosti, čistoće i tame – koji kontrastira s bijelom, industrijskom civilizacijom. Kritičan je prema španjolskom nasljeđu i modernizaciji, a fasciniran ritmom prirode i tijela koje još nije otuđeno od zemlje. Njegov stil je impresionistički: boje, mirisi, pokreti i unutarnji nemir stapaju se u hipnotičku prozu.
Etruscan Places je još intimniji i filozofskiji. Lawrence posjećuje Cerveteri, Tarquiniju, Vulci i Volterru, ulazi u oslikane grobnice i čita etruščansku umjetnost kao poruku života. Etruščane vidi kao narod koji je slavio tijelo, seksualnost, plodnost i radost postojanja, za razliku od rimskog imperijalnog nasilja i fašističke Italije Mussolinijeva doba koju susreće u pozadini. Grobnice nisu za njega mjesta smrti, nego svetišta života – freske s plesačima, životinjama i gozbama pokazuju „slobodan, smion i svjež“ duh koji moderni čovjek izgubio. Lawrence ovdje razvija svoju filozofiju: kritika mehanizirane Europe, pohvala paganske vitalnosti i vjeru u obnovu kroz kontakt s drevnim. Knjiga je istovremeno putopis, umjetnička kritika i duhovni testament.
Oba djela povezuje Lawrenceova opsesija „krvi i tijela“ nasuprot duhu i mašini. U Meksiku traži živuću primitivnu snagu, u Etruriji – njezine izgubljene, ali još čitljive tragove u umjetnosti. Stil mu je bogat, ponekad ekscentričan, uvijek strastven: krajolik, ljudi i artefakti postaju simboli unutarnjeg stanja Europe i same ljudskosti. Čitatelj ne dobiva objektivne informacije, već Lawrenceov subjektivni žar – mješavinu divljenja, nostalgije i bijesa prema modernitetu.
Ova kombinirana knjiga idealna je za ljubitelje putopisa koji nadilaze žanr i postaju filozofska meditacija. Lawrence ne opisuje samo mjesta – on ih proživljava, kritizira civilizaciju i poziva na povratak korijenima tjelesne i duhovne slobode. Djelo je svježe, provokativno i poetski moćno i danas.
Jedan primjerak je u ponudi
