Mornings in Mexico / Etruscan Places

Ova kombinirana knjiga D. H. Lawrencea nudi dva najpoznatija putopisna ciklusa koji čine cjelinu njegove potrage za „živim životom“. Mornings in Mexico (1927) nastao je iz Lawrenceovih boravaka u Meksiku i Novom Meksiku 1920-ih, dok je Etruscan Places (1932) njegovo posljednje veće djelo, nastalo tijekom putovanja Etrurijom 1927. godine, neposredno prije smrti.

U Mornings in Mexico Lawrence slika jutra u Oaxaci i okolici s poetskom preciznošću. Opisuje živahne tržnice, papige, indijanske plesove (kao „Dance of the Sprouting Corn“), običaje i odnos domorodaca prema prirodi i vremenu. Ne radi se o klasičnom putopisu s povijesnim činjenicama, već o duboko osobnom, senzualnom doživljaju. Lawrence osjeća „tamnu“ vitalnost indijanskog svijeta – spoj ljepote i brutalnosti, čistoće i tame – koji kontrastira s bijelom, industrijskom civilizacijom. Kritičan je prema španjolskom nasljeđu i modernizaciji, a fasciniran ritmom prirode i tijela koje još nije otuđeno od zemlje. Njegov stil je impresionistički: boje, mirisi, pokreti i unutarnji nemir stapaju se u hipnotičku prozu.

Etruscan Places je još intimniji i filozofskiji. Lawrence posjećuje Cerveteri, Tarquiniju, Vulci i Volterru, ulazi u oslikane grobnice i čita etruščansku umjetnost kao poruku života. Etruščane vidi kao narod koji je slavio tijelo, seksualnost, plodnost i radost postojanja, za razliku od rimskog imperijalnog nasilja i fašističke Italije Mussolinijeva doba koju susreće u pozadini. Grobnice nisu za njega mjesta smrti, nego svetišta života – freske s plesačima, životinjama i gozbama pokazuju „slobodan, smion i svjež“ duh koji moderni čovjek izgubio. Lawrence ovdje razvija svoju filozofiju: kritika mehanizirane Europe, pohvala paganske vitalnosti i vjeru u obnovu kroz kontakt s drevnim. Knjiga je istovremeno putopis, umjetnička kritika i duhovni testament.

Oba djela povezuje Lawrenceova opsesija „krvi i tijela“ nasuprot duhu i mašini. U Meksiku traži živuću primitivnu snagu, u Etruriji – njezine izgubljene, ali još čitljive tragove u umjetnosti. Stil mu je bogat, ponekad ekscentričan, uvijek strastven: krajolik, ljudi i artefakti postaju simboli unutarnjeg stanja Europe i same ljudskosti. Čitatelj ne dobiva objektivne informacije, već Lawrenceov subjektivni žar – mješavinu divljenja, nostalgije i bijesa prema modernitetu.

Ova kombinirana knjiga idealna je za ljubitelje putopisa koji nadilaze žanr i postaju filozofska meditacija. Lawrence ne opisuje samo mjesta – on ih proživljava, kritizira civilizaciju i poziva na povratak korijenima tjelesne i duhovne slobode. Djelo je svježe, provokativno i poetski moćno i danas.