Bistri vitez Don Quijote od Manche

Don Quijote de la Mancha (prvi dio 1605., drugi 1615.) smatra se prvim modernim romanom i jednim od najvažnijih djela svjetske književnosti. Roman je započeo kao parodija na popularne viteške romane, ali prerastao je u duboku, slojevitu priču o idealizmu, ludilu, mašti i sukobu između snova i stvarnosti.

Glavni junak je Alonso Quijano, siromašni pedesetogodišnji plemić (hidalgo) iz La Manche. Nakon prekomjernog čitanja viteških knjiga on poludi i odlučuje postati lutajući vitez. Uzima ime Don Quijote de la Mancha, staru kljuse pretvara u konja Rocinante, susjedu Aldonzu Lorenzo idealizira u lijepu damu srca Dulcineu del Toboso, a običnog seljaka Sancha Panzu nagovara da mu bude štitonoša, obećavši mu vladanje otokom.

U prvom dijelu pratimo njihove komične i tragične pustolovine: Don Quijote napada vjetrenjače vjerujući da su divovi, oslobađa skupinu robijaša, bori se protiv stada ovnova, ulazi u svratišta koja smatra dvorcima i neprestano biva premlaćen i ponižen. Sancho Panza, pun narodne mudrosti, predstavlja realističan, prizemni pogled na svijet i često pokušava urazumiti svog gospodara.

Drugi dio je još rafiniraniji i metatekstualan. Junaci su već poznati iz prvog dijela, pa ih drugi likovi namjerno zavode u nove avanture radi zabave. Cervantes se tu obračunava i s lažnim nastavkom svog romana koji je netko objavio.

Djelo genijalno spaja humor, ironiju, filozofiju i oštru društvenu kritiku španjolskog društva 17. stoljeća. Don Quijote utjelovljuje plemenitog, ali naivnog idealista spremnog boriti se za pravdu i ljubav, dok Sancho predstavlja pragmatičara i realizma. Na kraju, na samrtnoj postelji, Quijano se odriče svog viteškog identiteta i umire kao razborit čovjek. No upravo njegovo „ludilo“ postaje simbolom ljudske težnje za boljim, pravednijim svijetom.