Za ljubav sina

Bruno je buntovni, tvrdoglavi, grub i neposlušan dječak – često bježi od kuće, tuče se, vrijeđa i odbija autoritet. Otac ga voli duboko, ali ne zna kako mu pristupiti: njegove reakcije su grube, prijetnje, udarci, pokušaji discipline – što samo pogoršava sukob. Daniel se stalno suočava s vlastitom nemoći, sjećanjima na pokojnu suprugu i krivnjom što nije idealan otac.

Obitelj živi u malom gradu Chellesu; pomažu im Danielova lijepa šogorica Laure (koja brine o kući, kuha i brine se za djecu, ali ostaje u sjeni) te stara Mamette. Roman prati svakodnevne sukobe: Brunovo bježanje, policijske intervencije, susjedske tračeve, Danielove unutarnje monologe pune samookrivljavanja.

Bazin suptilno otkriva da Bruno nije Danielov biološki sin (možda iz prethodne veze supruge), što dodaje slojeve krivnje i nesigurnosti. Otac se pita je li njegova ljubav dovoljna, zašto ne uspijeva uspostaviti vezu, i optužuje sebe za Brunovu pobunu. Priča kulminira u trenucima kada Daniel shvaća da mora promijeniti pristup – ne silom, već razumijevanjem i žrtvom.

Stil je tipičan za Bazina: oštar, realističan, bez suza, s crnim humorom i dubokim psihološkim uvidima. Roman istražuje teme očinske ljubavi koja graniči s opsesijom, posljedice rata i gubitka na obitelj, te kako djeca plaćaju cijenu roditeljskih slabosti.

Djelo je manje poznato od „Vipère au poing“, ali jednako snažno portretira obiteljsku disfunkciju i potragu za iskupljenjem kroz ljubav prema sinu. Kraj donosi pomirenje i nadu, ali s gorčinom realnosti.