Prenijeti možeš riječi i misli, ali vlastito iskustvo tih riječi i misli nikada. Ono što je za tebe najživotnije, najviše tvoje, za druge je poput smrti, nešto izvan svakog dosega. Tvoj unutrašnji svijet za njih je sablast, a ne nešto živo. Mrtav si im još dok si živ.
Krajem osamdesetih, Damir Uzunović je otputovao u Pariz i tamo ostao manje od godinu dana. Tada je imao dvadeset godina, a ta epizoda izgnanstva biće formativna za književnost koju će kasnije pisati.
Roman "Usta puna zemlje" (1970.), remek-djelo srpskog pisca Branimira Šćepanovića, psihološki je dubinski istraživač granica ljudske duše, samoće i egzistencijalne slobode, podsjećajući na Kafku i Kamija.