Mantija
U Njemačkoj 1784. odbjegli svećenik s uništenim očima i dvometarski orijaš koji privlači oba spola putuju kao neobični prijatelji. Roman prati njihove pustolovine, susrete i egzistencijalne sukobe u burnom povijesnom razdoblju.
Mantija (1981.) Svena Delblanca je herojska pripovijest smještena u Njemačku 1784. godine, u razdoblje prosvjetiteljstva i društvenih previranja. Glavni junaci su dva izrazito kontrastna lika koji putuju zajedno: odbjegli svećenik – intelektualac s uništenim, upalim očima i dubokim duhovnim ranama, te gigantski, dvometarski orijaš čija pojava podjednako magnetski privlači muškarce i žene. Njihovo prijateljstvo i zajedničko lutanje kroz njemačke krajeve postaju okvir za istraživanje temeljnih tema Delblancova opusa: vjere i nevjere, grijeha i iskupljenja, ljudske tjelesnosti naspram duhovnosti, moći i poniženja.
Roman pripada žanru historijskog romana, ali s izrazito modernim, gotovo grotesknim i vizionarskim elementima karakterističnim za Delblanca. Autor koristi baroknu, bogatu jezičnu fakturu i ironičan ton da prikaže apsurd egzistencije, hipokriziju društva i crkve tog doba. Svećenik bježi od svoje prošlosti i vjerskih dužnosti, dok orijaš simbolizira sirovu, animalnu životnu snagu i erotsku ambivalentnost. Njihovi susreti s raznim likovima – od seljaka i prostitutki do vlastelina i luđaka – otkrivaju širok spektar ljudskih strasti, nasilja i čežnje za smislom.
Delblanc majstorski spaja realistički prikaz 18. stoljeća s filozofskim i egzistencijalnim pitanjima, često uvodeći elemente mita i groteske. Mantija nije samo pustolovni roman, već duboka meditacija o ljudskoj prirodi, Bogu koji šuti i mogućnosti (ne)mogućeg bratstva u svijetu punom kontradikcija.
One copy is available
- Požutjeli listovi
