Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika
Gramatika hrvatskog ili srpskog književnog jezika (prvo izdanje 1899, treće 1963, Matica hrvatska) je klasična normativna gramatika štokavskog (vukonovskog) tipa: glasovi, oblici, tvorba reči, sintaksa.
Tomislav Maretić (1854–1938), hrvatski lingvista, slavista i vodeći predstavnik Vukovo-mladogramske škole, objavio je svoje kapitalno delo Gramatika i stilistika hrvatskog ili srpskog književnog jezika 1899. godine u Zagrebu (štampano i objavljeno u knjižari L. Hartman). Kasnije je objavljena i posebna Gramatika hrvatskog ili srpskog književnog jezika (treće, nepromenjeno izdanje 1963, Matica hrvatska, uredili M. Hraste i P. Guberina).
Ovo je najuticajnija gramatika hrvatskog/srpskog jezika u prvoj polovini 20. veka, osnova jezičke norme u Kraljevini Jugoslaviji i SFRJ. Maretić je delo napisao isključivo na osnovu Vuka Karadžića i Đure Daničića, promovišući istočnohercegovački novoštokavski dijalekat kao jedini standard, bez obzira na hrvatsku trodijalekatsku tradiciju (čakavski, kajkavski, štokavski). Zato je označena kao „Vukov purizam“ i obračun sa Zagrebačkom filološkom školom.
Struktura: uvod, glasovi (fonetika i pravopis), oblici (morfologija: imenice, pridevi, glagoli, zamenice itd.), tvorba reči (izvedene i složene reči), sintaksa (rečenica, padeži, složene konstrukcije). Takođe sadrži stilski dodatak (antibarbarus) sa spiskom varvarizama i preporukama.
Gramatika je deskriptivna i normativna, sa primerima iz književnosti (uglavnom Vuk i Daničić), bez šireg uključivanja hrvatske književne baštine. Decenijama je bila obavezna u školama i na univerzitetima, uticala je na standardizaciju, ali je i kritikovana zbog zanemarivanja hrvatske jezičke specifičnosti (npr. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine indirektno reaguje na takve norme).
Danas se smatra istorijskim klasikom slavistike, idealnim za proučavanje razvoja srpskohrvatskog jezika pre razdvajanja standarda.
One copy is available
- Blago oštećenje omota
