Radmilović

Radmilović Ksavera Šandora Gjalskog jedan je od onih romana koji vas uvuku tiho, pa se nađete usred vrtloga u kojem se idealizam sudara s blatnjavom dnevnom praksom. U središtu je Radmilović, obrazovan, načelan i ponešto tašt čovjek koji vjeruje da se dobrim argumentom može popraviti svijet. Kad uđe u lokalnu politiku i društvene mreže malog grada, shvaća da se svijet ne mijenja lako: iza pristojnih osmijeha stoje interesi, iza velikih riječi male računice, a između želje i dužnosti zjapi ponor. Ljubavna crta dodatno ga iskušava: osjećaji traže hrabrost i dosljednost, dok okolnostima pogoduje šutnja.

Gjalski sve to ispisuje svojim prepoznatljivim rukopisom: elegantne rečenice, profinjena ironija, psihološka finomehanika koja radi u tišini salona i hodnika ureda. Dramatični trenuci nisu glasni: to su kratki pogledi, otezanja u govoru, sitne izdaje koje bole više od velikih. Autor precizno hvata provincijsku atmosferu — “što će reći ljudi” kao stalni pritisak — i pokazuje kako idealist lako sklizne u kompromis, a kompromis u kapitulaciju, ako nema čvrstu točku oslonca. Istodobno ostavlja prostor nadi: dostojanstvo se može sačuvati, ali cijena nije mala.

Za koga je knjiga? Za čitatelje koji vole klasike što misle glavom i srcem: roman ideja koji je istodobno roman karaktera. Ako ste uživali u Pod starim krovovima ili U žutoj kući, Radmilović je prirodan sljedeći korak — ozbiljan, čitak i začudno suvremen u pitanjima koja postavlja: koliko smo spremni platiti za svoje ideale i što ostaje od nas kad se ugase svjetla pozornice?