Sat njemačkoga
Sat njemačkoga (1968.) Siegfrieda Lenza, njemački je roman koji se bavi temama dužnosti, poslušnosti i moralne odgovornosti u kontekstu nacističke Njemačke, ispričan kroz perspektivu mladog Sigija Jensena.
Radnja se odvija u dva vremenska sloja: 1950-ih, dok Sigi piše esej u popravnom domu, i 1940-ih, kroz sjećanja na svoj život u selu Rugbüllu.
Sigi, sin policajca Jensa Ole Jensena, prisjeća se očeve opsesivne poslušnosti nacističkom režimu. Jens, zadužen za provedbu zabrane slikanja umjetniku Maxu Ludwigu Nansenu, koji je označen kao "degenerik", postaje sve više opsjednut dužnošću, iako je nekoć bio prijatelj umjetnika. Max, inspiriran krajolikom Sjevernog mora, nastavlja slikati unatoč zabrani, što izaziva sukob s Jensom. Sigi, razapet između divljenja prema umjetniku i odanosti ocu, svjedoči kako fanatizam razara obiteljske i osobne odnose. Njegova pobuna protiv očeve slijepe poslušnosti vodi ga u sukob s vlastima, što kulminira u njegovom zatvaranju.
Roman, pisan u obliku Sigijeva eseja, propituje kako autoritet i poslušnost guše individualnost i moral. Lenz kroz bogate opise i psihološku dubinu stvara snažnu kritiku nacizma i konformizma, dok krajolik Sjevernog mora simbolizira slobodu i otpor. Djelo je univerzalna priča o sukobu savjesti i dužnosti, s porukom o važnosti osobnog integriteta.
Jedan primerak je u ponudi
