Djevojka s Leicom

Radnja romana počinje 1. kolovoza 1937. u Parizu: sprovodna povorka s crvenim zastavama prati lijes Gerde Taro, a Robert Capa (Andor Friedmann), njezin partner i ljubavnik, vodi procesiju u dubokoj žalosti.

Janeczek ne pripovijeda linearno, već kroz glasove više likova – prijatelja, ljubavnika, kolega, obožavatelja i slučajnih svjedoka – koji se sjećaju Gerde u različitim razdobljima. Glasovi se prepliću u tri glavna dijela, stvarajući mozaik fragmenata, sjećanja i perspektiva.

Gerda je rođena u židovskoj obitelji u Stuttgartu (Leipzig). Kao mlada ljevičarka i antifašistkinja bježi iz nacističke Njemačke 1933. u Pariz. Tamo upoznaje mađarskog fotografa Andora Friedmanna (kasnije Robert Capa) – oni izmišljaju zajednički pseudonim "Robert Capa" za prodaju fotografija (ona kao "asistentica"). Gerda se brzo afirmira: uči fotografirati Leicaom, postaje neovisna reporterka, snima demonstracije, izbjeglice, Pariški sajam 1937.

Ključni dio je Španjolski građanski rat (1936.–1937.): Gerda i Capa odlaze na republikansku stranu, snimaju borbe, civile, ranjenike. Njezine fotografije postaju ikonične – hrabre, empatične, fokusirane na ljude, a ne samo na akciju. Gerda je inovatorica: prva žena na frontu s fotoaparatom, antifašistkinja, zavodnica, hrabra i karizmatična.

Roman završava njezinom smrću 26. srpnja 1937. kod Brunete – poginula je u tenkovskom napadu (ili nesreći), u dobi od 27 godina. Mnogi glasovi oplakuju je, ali i razotkrivaju mit: nije samo Capina muza, već samostalna umjetnica i heroina.

Janeczek suptilno rekonstruira Gerdu kroz sitnice, anegdote, emocije – ovo je knjiga više o vremenu (30-e, uspon fašizma, antifašistički otpor, egzil, ljubav) nego o linearnom životopisu. Stil je lirski, fragmentaran, emotivan – roman o sjećanju, identitetu, hrabrosti žene u muškom svijetu rata i umjetnosti.