Drvlje i kamenje

Maroevićevu poetiku odlikuje mijenjanje točke gledišta, što znači da uvažava i poziciju lirskoga subjekta i recepcijsko stajalište. Takva"drama" subjekta generira kritičku distanciju, autoironizacijski odmak i metatekstualnu svijest. Autor potiče polaritet između lijepe književnosti, koja biranjem sentimentalnog i patetičnog motiva želi djelovati na emocije, i racionalna konstrukta koji ironizira takvu ideju. Takva ideja književnosti dovela je pjesnika do "manipuliranja" profanoga i svetoga, svakodnevnoga i posvećenoga, svjetovnoga i sakralnoga, te, u krajnjoj konzekvenci, do postmodernističkoga relativiziranja i depatetiziranja vlastitoga pjesničkoga zanata. Knjizi je pridodana biobibliografija kao i popis literature o pjesništvu Tonka Maroevića.