Jarčeva pjesma

Jarčeva pjesma

Konstantin Vaginov

Riječ je o Peterburgu početkom 20-ih godina prošlog stoljeća, vremenu kada kultura i svakodnevni život još uvijek pokazuju nekakvo “normalno” stanje.

Okvir romana Jarčeva pjesma (1928) organizira autor koji povremeno upada u pripovjedni tijek i daje na znanje tko drži sve konce u ruci. No on nije i biografski autor teksta, tj. ne predstavlja Konstantina Vaginova, nego je konstrukcija, proizvod nepoznatog pjesnika kojeg su znali samo u uskom krugu ljubitelja poezije. Tu je i znanstvenik Teptjolkin, koji noću radi na svojem životnom djelu Hijerarhija smislova, Miša Kotikov, skupljač građe o tragično stradalom pjesniku Zaeufratskom, Kostja Rotikov, stručnjak za barok, raskošni i luckasti stil, Marija Petrovna Dalmatova, poremećeni pjesnik Septembar, Nataša Golubec i još neki. Družina je to koja ne može prihvatiti revolucijom i ratom opustošeni Petrograd, već sanja o preporodu negdašnjih kulturnih vrijednosti na otoku usred pustoši. Nažalost, postojeća, banalna stvarnost nedostojna je tako zahtjevnog i plemenitog čina. Stoga članovi kružoka, suočeni s novom društveno-političkom situacijom, polako odustaju od realizacije ideala helenizma u gradu koji svojim ruševinama podsjeća na stari Rim. Na kraju se spušta zastor. Predstava je gotova. Nema više. Autor zajedno sa svojim junacima izlazi na scenu i klanja se. Slagari slažu knjigu. Kad su složili pola Jarčeve pjesme, autor sa svojim pravim prijateljima izlazi iz kavane u divnu petrogradsku proljetnu noć koja podiže duše nad Nevom, nad dvorcima i crkvama, u šuštavu noć koja pjeva kao vrt, kao mladost, i leti poput strijele, u noć koja je, kako kaže Vaginov, za njih već proletjela. Piščeva je poruka dakle da u realnosti nema mjesta za duhovne stvari, pogotovo ne za one iz prošlih vremena. Jedino mjesto na koje se može “presaditi” elitna kultura jest zagrobna sfera, vječnost koju kreira umjetnik. Umjetnost je, kao što tumači Vaginov, borba za drugi svijet, odnosno prebacivanje ljudi iz praznine neposredne stvarnosti u puninu boljeg i dugovječnijeg postojanja. Umjetnost je dakle jarčeva pjesma, što bi u prijevodu značilo – tragedija.

Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Irena Lukšić
Ilustracije
Stanko Abadžić
Dimenzije
20 x 13 cm
Broj strana
184
Nakladnik
Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2017.
 
Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
Jezik: Hrvatski.
ISBN
978-9-53260-272-2

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Nekorišteno
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Tajna brojeva 221/1 i 221/5

Tajna brojeva 221/1 i 221/5

Rista Veruš
Kosmos, 1962.
Srpski. Latinica. Broširano.
2,99
Tijela i duhovi

Tijela i duhovi

Mirko Božić

Tijela i duhovi treći je dio Kurlanske trilogije Mirka Božića, objavljen 1981. godine, koji slijedi nakon romana Kurlani (1952.) i Neisplakani (1955.).

Znanje, 1981.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
4,98
Bezdan

Bezdan

Josip Mlakić

Kada nas počnu napuštati imena, i riječi, i sjećanja, sve ono što smo stvorili i s nekim podijelili – što ostaje? Nedugo nakon rata, u gradu na granici dvije žene i dva muškarca krenut će prema bezdanu...

Fraktura, 2016.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
9,74
Izgubljeni putevi

Izgubljeni putevi

Guy de Maupassant
Svjetlost, 1962.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
3,22
Taras Buljba i druge priče

Taras Buljba i druge priče

Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Taras Buljba je kratak povijesni roman Nikolaja Vasiljeviča Gogolja iz ciklusa „Mirgorod“. Radnja romana se tiče povijesti zaporoških kozaka.

Nakladni zavod Matice hrvatske, 1988.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
6,98
Jednominutne novele

Jednominutne novele

István Örkény
Narodna knjiga, 1985.
Srpski. Latinica. Broširano s ovitkom.
3,99