Jarčeva pjesma

Jarčeva pjesma

Konstantin Vaginov

Riječ je o Peterburgu početkom 20-ih godina prošlog stoljeća, vremenu kada kultura i svakodnevni život još uvijek pokazuju nekakvo “normalno” stanje.

Okvir romana Jarčeva pjesma (1928) organizira autor koji povremeno upada u pripovjedni tijek i daje na znanje tko drži sve konce u ruci. No on nije i biografski autor teksta, tj. ne predstavlja Konstantina Vaginova, nego je konstrukcija, proizvod nepoznatog pjesnika kojeg su znali samo u uskom krugu ljubitelja poezije. Tu je i znanstvenik Teptjolkin, koji noću radi na svojem životnom djelu Hijerarhija smislova, Miša Kotikov, skupljač građe o tragično stradalom pjesniku Zaeufratskom, Kostja Rotikov, stručnjak za barok, raskošni i luckasti stil, Marija Petrovna Dalmatova, poremećeni pjesnik Septembar, Nataša Golubec i još neki. Družina je to koja ne može prihvatiti revolucijom i ratom opustošeni Petrograd, već sanja o preporodu negdašnjih kulturnih vrijednosti na otoku usred pustoši. Nažalost, postojeća, banalna stvarnost nedostojna je tako zahtjevnog i plemenitog čina. Stoga članovi kružoka, suočeni s novom društveno-političkom situacijom, polako odustaju od realizacije ideala helenizma u gradu koji svojim ruševinama podsjeća na stari Rim. Na kraju se spušta zastor. Predstava je gotova. Nema više. Autor zajedno sa svojim junacima izlazi na scenu i klanja se. Slagari slažu knjigu. Kad su složili pola Jarčeve pjesme, autor sa svojim pravim prijateljima izlazi iz kavane u divnu petrogradsku proljetnu noć koja podiže duše nad Nevom, nad dvorcima i crkvama, u šuštavu noć koja pjeva kao vrt, kao mladost, i leti poput strijele, u noć koja je, kako kaže Vaginov, za njih već proletjela. Piščeva je poruka dakle da u realnosti nema mjesta za duhovne stvari, pogotovo ne za one iz prošlih vremena. Jedino mjesto na koje se može “presaditi” elitna kultura jest zagrobna sfera, vječnost koju kreira umjetnik. Umjetnost je, kao što tumači Vaginov, borba za drugi svijet, odnosno prebacivanje ljudi iz praznine neposredne stvarnosti u puninu boljeg i dugovječnijeg postojanja. Umjetnost je dakle jarčeva pjesma, što bi u prijevodu značilo – tragedija.

Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Irena Lukšić
Ilustracije
Stanko Abadžić
Dimenzije
20 x 13 cm
Broj strana
184
Nakladnik
Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2017.
 
Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
Jezik: Hrvatski.
ISBN
978-9-53260-272-2

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Nekorišteno
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Kanađanin Bil

Kanađanin Bil

Karl May

Iako najpoznatiji po likovima Winnetoua i Old Shatterhanda, u ovom djelu Karl May donosi kraću, samostalnu avanturu iz kanadske divljine.

Svjetlost, 1964.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
2,64
Znaci života

Znaci života

Maria Dabrowska
Rad, 1961.
Srpski. Latinica. Broširano.
1,99
Sat koji otkucava samo tik

Sat koji otkucava samo tik

Ivan Vidić

Sat koji otkucava samo tik roman je o ljubavi, izdaji, osveti i zločinu. Započevši kao priča o strastvenoj ljubavi i braku sveučilišnog profesora Julija i mlade studentice Lujze, roman suvereno kreće iznenađujućim žanrovskim pravcima.

Hena Com, 2023.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
16,24
Što misle muškarci o sexu

Što misle muškarci o sexu

Mark Mason

Pretežno zabavnog karaktera, s velikom dozom humora, tekst čitatelja unosi u rijeku iz koje lako ne izlazi.

Marjan tisak, 2004.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
9,827,49 - 9,989,82
Do pobede

Do pobede

Oskar Davičo
Filmska biblioteka, 1947.
Srpski. Ćirilica. Broširano.
29,99
Moji univerziteti

Moji univerziteti

Maksim Gorki

Autobiografska trilogija - Detinjstvo, U svetu, Moji univerziteti. Gorki je, sudeći po nekim njegovim pismima i radivima, ovu triologiju zamislio već 1893. a napisao od 1913. do 1923. godine.

Branko Đonović, 1963.
Srpski. Latinica. Tvrde korice.
2,98