Hrvatsko-latinski rječnik

Rječnici s početka XX. stoljeća (Katić, Žepić) svojim arhaičkim fundusom riječi i posvemašnjim nedostatkom metajezičnih obilježja, odnosno njihovi pretisci, mogu ostati samo pokušajem zadovoljenja potreba današnjeg učenika, studenta, svećenika, pravnika, liječnika, filozofa, agronoma, astronoma, politologa … Rječnik se zapravo sastoji od dva dijela: prvi dio obuhvaća opći jezični fundus, (približno 18 000 natuknica, oko 50 000 podnatuknica i više od 100 000 fraza, para­digmatskih sintagmi), a dragi je dio rječnik vlastitih imena, koji se prvi put pojavljuje u hrvatskoj leksikografiji, a ima približno 10 000 natuknica.

Rječnik ima ove prednosti pred dosadašnjim hrvatsko-latinskim i latinsko-hrvatskim rječnicima: – obilježena je akcentuacija na hrvatskim natuknicama i na svim latinskim riječima – u fundus riječi, osim klasične i srednjovjekovne latinštine, uključen je i novovjeki (i najnoviji) latinitet, tako da će korisnici naći u Rječniku i natuknice iz područja tehnike, kemije, astronomije, (atomske) fizike, fiziologije, filozofije, juristike, medicine, biologije, zoologije, ekleziologije. diplomacije, politike i drugih znanstvenih disciplina – rječnika vlastitih imena takva opsega naša latinistika do sada ne poznaje – frazama klasičnog launiteta dodane su i one mnogobrojne iz hrvatske povijesti, književnosti … – u odabire natuknica pomno je biran suvremeni jezični izričaj, posebice u području politike i diplomacije.