Gepard
„Gepard“ nije samo povijesni roman – to je meditacija o vremenu, promjeni i sicilijanskoj duši. Stil je raskošan, ironičan i duboko tužan. Objavljen posthumno, postao je jedan od najvećih talijanskih romana 20. stoljeća i svjetska klasika.
Sicilija, svibanj 1860. Dok Garibaldi iskrcava svoje crvene košulje da sruši Burbonce, knez Fabrizio Salina, „Gepard“, aristokrat stare škole, promatra kako mu svijet nestaje pred očima. Roman prati posljednjih sedam godina njegova života (1860–1883) i sudbinu njegove obitelji kroz ujedinjenje Italije.
Središnja figura je Fabrizio – mudar, melankoličan, svjestan da je njegov stalež osuđen na izumiranje. Njegov nećak Tancredi, oportunist i šarmantni cinik, izgovara ključnu rečenicu: „Ako želimo da sve ostane isto, sve mora da se promijeni.“ Tancredi se, nakon kratkog garibaldinskog epizoda, ženi Angelom, kćerkom bogatog i vulgarno ambicioznog gradonačelnika Don Calogera Sedàre – simbolom nove buržoazije koja preuzima vlast.
Kroz veličanstvene scene (bal u Palermu 1862., lov na prepelice, obiteljske večere, smrt kneza 1883. i konačni raspad 1910.) Lampedusa slika elegiju za jedan svijet: aristokraciju koja nestaje ne zbog nasilja, već jer više nema funkciju. Sve je prolazno – ljepota, moć, vjera, čak i sama smrt.
„Mi smo bili lavovi i gepardi, a na naše mjesto dolaze čagljevi i hijene… ali svi ćemo mi, gepardi i lavovi, čagljevi i ovce, nastaviti misliti da smo sol zemlje.“
Jedan primjerak je u ponudi
