
Berlin Alexanderplatz
Roman (1929.) koji je unio revoluciju u prozu, a počiva na filmskom postupku montaže. Knjiga prati život Franca Biberkopfa, bivšeg zatvorenika, s čijom se fiktivnom sudbinom prepliće još jedan element realnosti – grad Berlin, paralelni glavni lik.
Napisan u ekspresionističkom stilu, s elementima montaže, roman koristi unutarnje monologe, novinske članke i ulične zvukove kako bi dočarao kaotični duh Weimarske republike.
Franz, pušten iz zatvora nakon četiri godine zbog ubojstva svoje djevojke Ide, zaklinje se da će postati pošten čovjek. Međutim, Berlin, grad pun kriminala, siromaštva i političkih tenzija, uvlači ga u vrtlog iskušenja. Franz se bori da pronađe posao, živi od sitnih prevara i upada u loše društvo, uključujući kriminalca Reinholda, čija manipulacija i izdaja vode Franza u niz nesreća. Njegov odnos s Miom, novom ljubavi, pruža mu nadu, ali sudbina ga ne štedi – od gubitka ruke u nesreći do dubljeg uranjanja u podzemlje.
Roman istražuje teme sudbine, slobode volje i borbe pojedinca protiv društvenih sila. Döblin kroz Biberkopfa prikazuje malog čovjeka koji se bori s moralnim dilemama u nemilosrdnom urbanom okruženju. Biberkopfova konačna transformacija, nakon duhovnog i fizičkog sloma, sugerira pomirenje s realnošću, ali bez jasnog happy enda. Djelo je snažan portret modernog grada i ljudske borbe, često uspoređivan s Uliksom Jamesa Joycea zbog inovativnog stila.
Jedan primjerak je u ponudi