Satir

Satir iliti divji čovik je satirično-narativni spjev u 11 pjevanja objavljen u Dresdenu 1762. U svom spjevu Matija Antun Relković (1732. - 1798.) opisuje ljepotu slavonske zemlje i zapuštenost slavonskoga seljaka, za koju krivi običaje za koje drži da su nastali pod turskim utjecajem. Uvodi u spjev antičko mitološko biće, Satira, koji Slavonce savjetuje kako valja obrađivati zemlju. Prvo izdanje imalo je puno uspjeha, a i u polemici o djelu prevladavali su pozitivni odjeci. U drugom izdanju Relković je uveo lik slavonskoga seljaka koji Satiru pripovijeda kako je prihvatio njegove kritike i unaprijedio svoj rad i život. Hrvatski književni povjesničari strogo su sudili o Satiru: prizvali su mu važnost u procesu prosvjećivanja, ali književne ljepote u njemu nisu nalazili. Relković je prirodu, posebice svoju rodnu Slavoniju, promatrao kao fiziokrat, tj. držao je zemlju jedinim bogatstvom, a poljodjelstvo najplemenitijim i najzdravijim zanimanjem.