Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima / Društveni ugovor

Rousseau u "Raspravi" razlikuje prirodnu nejednakost (fizičke razlike) i društvenu nejednakost (povlastice bogatstva, časti i moći). Smatra da je prirodni čovjek, u svom izvornom stanju, slobodan, jednak i vođen instinktom samoodržanja. Međutim, razvoj privatnog vlasništva, poljoprivrede i društvenih institucija potaknuo je natjecanje, zavist i korupciju, čime su nastale umjetne razlike. Rousseau tvrdi da društveni ugovor i zakoni, umjesto da štite jednakost, učvršćuju nejednakost kroz dominaciju bogatih nad siromašnima. Smatra da je povratak jednostavnijem društvu ključ za obnovu pravednosti i slobode. Djelom je utjecao na kasniji razvoj političke filozofije i društvene reforme.

U "Društvenom ugovoru" Rousseau polazi od ideje da je čovjek prirodno slobodan, ali civilizacija ga sputava nepravdom i nejednakošću. Kao rješenje, predlaže društveni ugovor – sporazum kojim se ljudi odriču dijela svoje individualne slobode u korist zajedničke volje (volonté générale), koja osigurava opće dobro. Zajednička volja izražava interese svih građana i temelj je legitimne vlasti. Svi građani ravnopravno sudjeluju u donošenju zakona, što osigurava pravednost i slobodu. Rousseau ističe da vlast proizlazi iz naroda, a vladari su samo povjerenici te volje. Ako vlast krši ugovor, narod ima pravo na pobunu.

Društveni ugovor inspirirao je moderne demokracije, promovirajući ideje slobode, jednakosti i narodnog suvereniteta.