Pisma s pustinjačkog otoka: Sri Lanka 1966-7.
Pisma s pustinjačkog otoka: Sri Lanka 1966-7. djelo je hrvatskog filozofa i budističkog redovnika Čedomila Veljačića (Bhikkhu Ñāṇajīvako), nastalo tijekom njegovog boravka na Sri Lanki.
Knjiga je zbirka pisama u kojima Veljačić opisuje život u pustinjačkom samostanu na otoku u blizini Kandya, gdje se posvetio meditaciji i proučavanju budizma nakon zaređenja 1966. godine. Tekstovi kombiniraju osobna razmišljanja, filozofske uvide i opise prirodnog okruženja, pružajući dubok uvid u pustinjački život i budističku praksu.
Veljačić opisuje svakodnevicu pustinjaka, uključujući tišinu otoka, prirodu (tropske vrtove, majmune, šišmiše) i susrete s drugim redovnicima, poput njemačkog munija i starješine okruženog životinjama. Posebno naglašava duhovnu disciplinu, meditaciju i odricanje od svjetovnih želja, inspiriran učenjima Bude i tradicijom osnivača samostana, Nyanatiloke Mahathere. Knjiga također odražava Veljačićevu kritiku materijalizma i njegovu potragu za unutarnjim mirom.
Zbirka, objavljena djelomično u časopisima (Kolo, Telegram, Praxis), ističe se po poetičnom jeziku i filozofskoj dubini, povezujući istočnjačku duhovnost s egzistencijalističkim temama. Veljačićev boravak na otoku (1966.–1968.) rezultirao je djelom koje je značajno za razumijevanje budizma u hrvatskom kontekstu.
Jedan primjerak je u ponudi
