Lovac u žitu
Kultni moderni roman, jedino Salingerovo dugo prozno djelo, ispričano u prvom licu iz perspektive 16-godišnjeg Holdena Caulfielda. On pripovijeda događaje dok se oporavlja u nekoj ustanovi, vjerojatno psihijatrijskoj.
Holden je izbačen iz prestižne Pencey Prep škole jer pada iz gotovo svih predmeta (osim engleskog). Umjesto da čeka roditelje, bježi u New York tri dana ranije, planirajući lutati gradom prije nego što mora kući priznati neuspjeh. U gradu provodi 48 sati u samoći, lutajući ulicama, hotelima, klubovima i parkovima, susrećući različite ljude – bivšeg cimera Stradlatera (s kojim se potukao zbog djevojke Jane Gallagher), bivšu djevojku Sally Hayes, sestru Phoebe (jedinu osobu koju iskreno voli i razumije), starog profesora Antolinija, časne sestre, prostitutku Sunny, svodnika, taksiste i sl.
Holden prezire "lažljivce" (phonies) – odrasle, profesore, filmske zvijezde, školski sustav – sve što smatra umjetnim, licemjernim i površnim. On je osjetljiv, ciničan, ali duboko ranjiv: još uvijek oplakuje smrt mlađeg brata Allieja (od leukemije), boji se odrastanja i gubitka nevinosti. Najpoznatiji trenutak je njegova fantazija da postane "lovac u žitu" – čuvar djece koja trče kroz polje žita i spašava ih od pada s litice u ponor odraslosti (aluzija na pjesmu Roberta Burnsa "Comin' Thro' the Rye", koju krivo čuje).
Nakon niza razočaranja, neuspjelih pokušaja povezivanja i psihičkog sloma (pijanstvo, bolest, suicidalne misli), Holden se vraća kući, susreće se s Phoebe i shvaća da ne može pobjeći od života. Roman završava otvoreno: Holden u sadašnjosti kaže da ne zna što će biti dalje, ali ne želi previše pričati o "tužnim stvarima".
Knjiga je klasik coming-of-age literature, elegija otuđenju, gubitku nevinosti i potrazi za autentičnošću u "lažnom" svijetu. Holdenov glas – kolokvijalan, ironičan, emotivan – postao je arhetip tinejdžerskog bunta i ranjivosti, utjecavši na generacije čitatelja.
Jedan primjerak je u ponudi
- Blago oštećenje korica
