Kronike iz Narnije VII: Posljednja bitka

U posljednjim danima Narnije kralj Tirijan vlada zemljom. Čuju se glasine da se Aslan vratio – ali to je laž. Majmun Shift, lukavi i pohlepni, odijeva magarca Puzzle u lavlju kožu i predstavlja ga kao Aslana. Tako vara Narnijce i dovodi Kalormence (ljude iz juga) da „u ime Aslana“ unište staru Narniju: sječu govoreća stabla, ubijaju faune, prodaju životinje u ropstvo.

Tirijan, shvativši prijevaru, ubija kalormenskog kapetana i biva zarobljen. U očaju zaziva pomoć – i Aslan dovodi Jill i Eustacea Scrubba (sada starije) iz Engleske. Oni oslobađaju Tirijana i pokušavaju probuditi Narnijce, ali prekasno: lažni Aslan i Kalormenci preuzimaju vlast.

Posljednja bitka vodi se kod Stabilne kuće (gdje je lažni Aslan). Narnijci se bore hrabro, ali ginu jedan po jedan. Tirijan, Jill i Eustace ulaze u Stabilnu kuću – i otkrivaju da je to portal u pravi Aslanov svijet. Unutra ih čekaju svi stari junaci: Petar, Edmund, Lucija, Digory, Polly, Susan (koja je „više nije zainteresirana za Narniju“ pa nije došla), Kaspijan, Rilian i ostali.

Aslan sudi svim stvorenjima: dobra idu u njegovu zemlju, zla nestaju u tami. Narnija se raspada: more proguta zemlju, zvijezde padaju, vrijeme završava. Aslan uništava stari svijet i otvara novi – savršenu, vječnu Narniju, gdje nema tuge, smrti ni razdvajanja.

Djeca shvaćaju: oni su umrli u željezničkoj nesreći u Engleskoj i sada su zauvijek u Aslanovoj zemlji. Priča završava riječima: „Svi su njihovi životni dani bili samo naslovnice i sadržaj; sada tek počinju prva poglavlja stvarne priče.“

Alegorija je o Posljednjem sudu, lažnim prorocima, vjeri u teškim vremenima i vječnom životu u Bogu.