Mitologija Slavena

Autor povezuje povijesne izvore, lingvistiku, etnologiju i arheologiju kako bi rekonstruirao duhovni svijet starih Slavena. Umjesto romantičarskog pokušaja da izgradi sustavnu panteonsku strukturu, Gieysztor oprezno analizira fragmente tradicije koji su preživjeli u kronikama, obredima i folkloru.

Središnji dio knjige posvećen je najvažnijim božanstvima: Perunu kao bogu groma i nebeskog poretka, Velesu kao njegovom suparniku i gospodarem podzemlja te raznim regionalnim božanskim likovima čija se imena i funkcije razlikuju među slavenskim skupinama. Autor pokazuje kako se mitološki model temelji na suprotstavljenim načelima neba i zemlje, reda i kaosa, sušom i vodom — dvopolnom strukturalnom obrascu koji oblikuje i mit i društveni poredak.

Gieysztor također istražuje kult predaka, demonološke figure, sakralnu topografiju (šume, izvore, gajeve) i ritualne prakse koje su se nastavile i nakon prihvaćanja kršćanstva. Knjiga razmatra i kontinuitete u narodnoj kulturi, uključujući godišnje obrede, simboliku biljaka i životinja te ulogu magijskih formula.

Uvod Karola Modzelewskog stavlja djelo u širi okvir istraživanja srednjovjekovne slavenske kulture, dok pogovor Leszeka P. Słupeckog naglašava utjecaj Gieysztorova pristupa u suvremenoj slavistici. Priređivačica Aneta Pieniądz osigurava urednički kontekst i nadopune.

Cjelina djeluje kao temeljni priručnik za razumijevanje slavenskog mitskog imaginarija, od kojeg su sačuvani tek djelići, ali koji se kroz Gieysztorovu analitičku rekonstrukciju pretvaraju u uvjerljiv i koherentan prikaz religijskog sustava ranih Slavena.