Informator
Informator (1894.) kraće je prozno djelo Vjenceslava Novaka, u izdanju priređenom od Slavka Ježića (treći svezak Sabranih djela). Spada među Novakove socijalno najangažiranije tekstove i tipično je za njegov realistički pristup.
Radnja prati mladog, darovitog, ali siromašnog intelektualca koji se pokušava uzdržavati radeći kao informator – privatni učitelj i odgojitelj u imućnijim građanskim i plemićkim kućama. Novak vjerno i kritički slika poniženja, ovisnost o poslodavcima, licemjerje društva, klasne razlike te teške uvjete života obrazovanih, ali nemućnih mladih ljudi u drugoj polovici 19. stoljeća.
Djelo oštro analizira hrvatsko građansko društvo – njegovu površnost, materijalizam i neosjetljivost prema „malom čovjeku“. Kao i u drugim Novakovim djelima, središnja je tema sudbina talentiranog pojedinca kojeg okolina i društvene prilike guše. Pisac pokazuje istančan socijalni osjećaj, suosjećanje i kritički pogled na nepravde svoga doba.
Stilom preciznim, realističkim opisima i psihološkim uvidima, Informator predstavlja snažan društveni komentar i vrijedan doprinos hrvatskoj realističkoj prozi. Kraće je od velikih Novakovi romana, ali emotivno i kritički vrlo potentno.
Jedan primerak je u ponudi
