U Bečkom Novom Mjestu: Epilog zrinsko-frankopanskoj tragediji u jednom činu

Milan Ogrizović (1877.–1923.), plodni hrvatski dramatičar, autor Hasanaginice i drugih uspješnica, napisao je ovu kraću dramu (igrokaz u jednom činu) za Maticu hrvatsku 1921. godine, točno povodom 250. obljetnice pogubljenja hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Wiener Neustadtu (Bečko Novo Mjesto). Djelo je zamišljeno kao patriotiski epilog velikoj nacionalnoj tragediji iz 1671. i služi kao komemorativni komad.

Radnja se odvija u Bečkom Novom Mjestu i evocira posljednje trenutke i posljedice pogubljenja, fokusirajući se na dostojanstvo žrtava, njihovu odanost hrvatskoj ideji i kritiku bečkog apsolutizma. Kao i druge Ogrizovićeve povijesne drame, i ova naglašava nacionalni ponos, žrtvu i buduće buđenje hrvatskog naroda, tipično za pravaški i nacionalno-romantičarski duh autora. Nije riječ o složenoj višečinki s dubokom psihologijom poput Hasanaginice, već o prigodnoj, emotivnoj i retorički snažnoj jednočinki namijenjenoj kazališnoj izvedbi na obljetnicu.

Djelo je izdano u Zagrebu 1921., a izvođeno je u Hrvatskom narodnom kazalištu (režirao Branko Gavella 1921.). Kasnije je postavljano i u Beogradu. Kritika ga vidi u kontekstu Ogrizovićevih nacionalno-povijesnih drama (Banović Strahinja, Smrt Smail-age Čengića), gdje autor koristi povijesne predloške za jačanje hrvatskog identiteta. Danas se smatra manjim, prigodnim komadom u autorovom opusu, ali važnim za razumijevanje kulta Zrinskog i Frankopana u hrvatskoj književnosti i kazalištu 20. stoljeća.