Život za opanke

Život za opanke zbirka je novela koju je Ivo Balentović (1913.–2001.), rođeni Županjac, objavio 1936. godine kao svoj književni prvijenac (u vlastitoj nakladi). Time se javio kao jedan od predstavnika međuratne slavonske proze, uz autore poput Josipa Kozarca ili Slavka Kolara. Balentović je tada imao svega 23 godine, a zbirka je odmah naišla na pozitivne kritike jer je donijela svjež, autentičan prikaz života u Posavini.

Knjiga se sastoji od nekoliko novela i kraćih priča koje crpe građu iz ruralne Slavonije – iz šokačkih sela uz Savu. Naslov Život za opanke simboličan je: opanci predstavljaju tradicionalni, siromašni seljački život, težak rad na zemlji, vezanost uz tradiciju i borbu za goli opstanak u vremenu kada selo počinje proživljavati duboke promjene pod utjecajem kapitalizma i modernizacije.

Balentović piše realistično, s jakim socijalnim angažmanom, ali i s lirskim, emotivnim prizvukom. Njegovi likovi su seljaci, težaci, mladi koji odlaze u Ameriku ili gradove, žene koje nose teret obitelji, stariji koji čuvaju stare običaje. Opisuje siromaštvo, glad, nepravdu, sukobe između starog i novog, izrabljivanje seljaka od strane trgovaca i lihvara, ali i toplinu obiteljskih veza, šokačke svadbe, običaje i ljepotu krajolika uz Savu. Proza je sentimentalno-feljtonistička, s naglaskom na psihologiju likova i društvenu kritiku.

Ova zbirka označava početak Balentovićeva dugog književnog puta. Kasnije je napisao još tridesetak knjiga – romana, zbirki priča, poezije, putopisa, knjiga za djecu i publicistike. Živio je u Županji, Zagrebu, Istri (Umag), prevodio s bugarskog i drugih jezika, uređivao list Susreti te ostao vjeran temama slavonskog i istarskog podneblja.

Život za opanke danas se smatra važnim dokumentom hrvatske regionalne književnosti 20. stoljeća, svjedočanstvom o životu Posavine uoči Drugog svjetskog rata. Djelo je autentično, toplo i nostalgično, a istovremeno kritički osviješteno. Zbirka ostaje svjedokom jednog nestajućeg svijeta šokačkih sela i njihovih „opanaka“.