Izabrane pjesme

Izabrane pjesme (1973) Sergeja Jesenjina, u izboru i redakciji Branislava Glumca te u prijevodima Dobriše Cesarića, Zvonimira Goloba i Gustava Krkleca, predstavlja reprezentativan jugoslavenski izbor jednog od najčitanijih ruskih pjesnika 20. stoljeća. Takvo izdanje nije važno samo kao pregled Jesenjinova opusa nego i kao dokument domaće recepcije: više prevoditeljskih glasova prenosi pjesnika koji se u ovdašnjem čitateljskom horizontu dugo doživljavao kao lirik intimnosti, melankolije, pobune i samouništenja.

Jesenjinova poezija počiva na napetosti između nježnosti i rasapa. U njezinu su središtu rusko selo, priroda, religiozni i folklorni prizvuci, ali i osjećaj gubitka, lutanja, krivnje i unutarnje podvojenosti. Zato ovakvi izbori obično ne djeluju samo kao antologijski presjek, nego i kao oblikovanje pjesnikove slike: Jesenjin se ovdje čita kao glas ranjive subjektivnosti, rastrgan između zavičajne čežnje i modernog sloma.

Vrijednost knjige dodatno je u prijevodima triju važnih pjesnika-prevoditelja. Cesarić, Golob i Krklec ne prenose samo smisao nego i ton, ritam i emocionalnu boju izvornika, pa izdanje djeluje i kao susret Jesenjina s domaćom lirskom tradicijom. Zbog toga ova knjiga ima i književnu i kulturnu težinu: ona potvrđuje Jesenjina kao trajno prisutnog autora u južnoslavenskom prostoru.