Posljednji Stipančići
Antologijski roman hrvatskog realizma prikazuje propast senjske plemićke obitelji Stipančić kroz prizmu očeva patrijarhalnog despotizma, obiteljskih zabluda i društvenih promjena u 19. stoljeću.
Posljednji Stipančići jedno je od najzrelijih i najpoznatijih ostvarenja hrvatskoga realizma u kojem Vjenceslav Novak – često nazivan „hrvatskim Balzacom” – majstorski oslikava propadanje jedne patricijske obitelji u Senju tijekom prve polovice 19. stoljeća. Kroz sudbinu obitelji Stipančić, autor ujedno prikazuje širi društveno-politički kontekst toga doba: slabljenje plemstva, uspon građanstva te politička previranja i sukobe iliraca i mađarona. U središtu je radnje otac Ante Stipančić, autokratski i samoljubivi glava obitelji, koji svu imovinu, nade i ljubav ulaže u sina Lucija, slijepo vjerujući u njegovu buduću karijeru i politički uspon. Pritom potpuno zanemaruje i tlači svoju suprugu Valpurgu i kćer Luciju, kojima je namijenjena isključivo uloga poslušnih i podređenih žena u kući. Međutim, Lucijev lagodan i neodgovoran život u Beču dovodi obitelj do potpunog financijskog i moralnog sloma. Posebno je dojmljiv i potresan lik zapostavljene kćeri Lucije, čija tragična ljubav i čežnja za slobodom izrastaju u snažan protest protiv patrijarhalnog ugnjetavanja. Novak kompozicijski vješto spaja retrospekciju i obiteljsku kroniku s dubokim psihološkim nijansเศanjem likova, stvarajući bezvremensku dramu o lažnom ponosu, propalim iluzijama i tragičnim obiteljskim odnosima.
Jedan primjerak je u ponudi
