Dva svijeta

Glavni junak je Amadej Zlatanić, talentirani glazbenik i skladatelj. Nakon uspješnog studija na konzervatoriju u Pragu, pun umjetničkih ideala i europskih glazbenih utjecaja, vraća se u rodnu Hrvatsku. Umjesto očekivanog razumijevanja i mogućnosti za stvaralaštvo, nailazi na provincijalnu malograđansku sredinu*, društvene konvencije, materijalne brige i potpuno nerazumijevanje svoje okoline.

Roman majstorski prikazuje sukob dva svijeta: unutarnji, idealni svijet umjetnosti, glazbe i stvaralačke slobode nasuprot vanjskom, grubom, utilitarističkom i kulturno zaostalom svijetu austro-ugarske Hrvatske početkom 20. stoljeća. Novak, koji je i sam bio glazbeni pedagog, koristi glazbu kao ključni motiv i metajezik – opisi skladbi, orguljaških improvizacija i Amadejevih unutarnjih doživljaja glazbe prelaze u poetske i simboličke slojeve, pokazujući junakov stvaralački proces i duševni raspad.

Postupno se Amadejev umjetnički integritet urušava pod pritiskom društvenih normi, financijskih problema, usamljenosti i nedostatka kulturnog poticaja. Roman kulminira njegovim duševnim slomom i završetkom u ludnici – klasičnim motivom propasti osjetljivog intelektualca u neprijateljskoj sredini.

Djelo naglašava teme usamljenosti umjetnika, kulturne zaostalosti, sukoba pojedinca i društva te dvojnosti pojavnog i zamišljenog. Novak uspješno spaja realističku društvenu analizu s dubokom psihološkom introspekcijom, koristeći vlastito iskustvo glazbenika za bogate glazbene opise.