Simeon Veliki

Glavni lik ove Tresićeve povijesne drame je Simeon Veliki, ambiciozni bugarski vladar koji teži hegemoniji nad balkanskim Slavenima i širenju carstva na račun Bizanta i susjeda. Nasuprot njemu stoji Tomislav, hrvatski kralj koji predstavlja ideju slavenske konfederacije i ravnopravne suradnje balkanskih plemena. Sukob dviju ideja – bugarske hegemonije i hrvatske konfederacije – čini idejnu jezgru tragedije. Pobjeda je na strani hrvatske ideje.

Tragedija uključuje i romantične i dinastičke motive: Simeonova kći Rajna zaljubljena je u Tomislava i postaje hrvatskom kraljicom, što dodatno komplicira odnose između oca i zeta. Drama sadrži spletke, ratne sukobe, izdaje (npr. srpski knez Zaharija) i završava porazom Simeona. Tomislav se pojavljuje kasnije u drami (u 4. činu, na krunidbi na Duvanjskom polju), ali kao snažna idejna i vojna sila.

Tresić je djelo napisao temeljito proučavajući *povijesne izvore (Porfirogenet, bizantski kroničari, Rački, Kukuljević, Jireček i dr.), gotovo kao znanstvenu studiju, ali s patriotskim i romantičarskim pristupom. U pogovoru jasno ističe sukob ideja: hegemonija jednog plemena (Bugari) nasuprot konfederaciji (Hrvati).

Praizvedena je 1896. u Hrvatskom narodnom kazalištu, ali nije doživjela veći kazališni uspjeh zbog epskih duljina i pasivnijeg glavnog lika. Djelo pripada nizu Tresićevih povijesnih drama s nacionalnim i klasičnim motivima (Ljutovid Posavski, Katarina Zrinska i dr.). Danas se cijeni kao izraz hrvatskog romantičarskog historicizma kraja 19. stoljeća i rijetki dramski prikaz hrvatsko-bugarskih odnosa u srednjem vijeku.