Sluga Jernej i njegovo pravo

Radnja prati starog slugu Jerneja koji je cijeli život (četrdeset godina) vjerno služio na imanju starog Sitarja. Jernej vjeruje da mu rad daje pravo na dom, no nakon smrti starog gazde, mladi nasljednik ga istjeruje s imanja jer ga smatra beskorisnim teretom. Jernej kreće u potragu za "svojim pravom" (pravicom), obilazeći razne institucije: Crkvu i gradonačelnika: Gdje nailazi na nerazumijevanje i birokraciju. Sud u gradu (Ljubljana): Gdje mu objašnjavaju da zakon štiti vlasništvo, a ne rad sluge. Beč (kod cara): Jernej na kraju odlazi čak i do cara, simbola najviše pravde, ali ni tamo ne nalazi pomoć. Nakon što shvati da ljudski zakoni ne poznaju pravdu za siromašne, Jernej se vraća u selo i u očaju zapali Sitarjevo imanje, nakon čega ga mještani bacaju u vatru. Jernej simbolizira potlačenog radnika i radničku klasu. On ne traži milostinju, već priznanje da je svojim radom sukreirao imanje. Mladi Sitarpredstavlja novi, bezdušni kapitalizam koji ne mari za tradiciju ili ljudske zasluge, već samo za profit i vlasničke listove. Središnji motiv koji Jernej shvaća moralno (pravo na plodove rada), dok ga sustav tumači isključivo kroz pravne paragrafe i vlasništvo. Djelo kritizira društveni sustav u kojem je zakon na strani bogatih, dok radnik nema nikakvu zaštitu. Cankar kroz Jernejevu tragediju ukazuje na duboki jaz između etičke pravde i državnog zakona.