Viva la muerte: Baal babilonski

Viva la muerte: Baal babilonski (Baal Babylone, 1959.) autobiografski je roman Fernanda Arrabala, napisan u obliku isprekidanog unutrašnjeg monologa. Protagonist, prikovan za bolnički krevet, potonuo je u sjećanja na djetinjstvo obilježeno Španjolskim građanskim ratom. Kroz fragmente uspomena, pisma i grozničave vizije, dječak pokušava dokučiti sudbinu oca antifašista kojeg je vlastita, fanatično religiozna supruga prijavila klerofašističkom režimu.

Upravo je ovaj roman poslužio kao glavni književni predložak prema kojem je Arrabal 1971. godine režirao svoj slavni filmski prvijenac Viva la muerte.

Nazivom koji priziva drevna božanstva i biblijski Babilon, autor opisuje opresivni i moralno izopačeni svijet u kojem je odrastao. Primjenjujući estetska načela svog Kazališta panike (Théâtre Panique), Arrabal isprepliće dječju naivnost, mračni erotizam, crni humor, sakralnu ikonografiju i groteskno nasilje. Roman donosi potresnu analizu dječje psihe razapete između želje za majčinom ljubavlju i gnušanja prema njezinoj izdaji, razotkrivajući kako ideološki fanatizam razara najintimnije obiteljske odnose.