Pjesme prosjaka i prosjakinja: izbor iz rane buddhističke poezije

Delo hrvatskog filozofa i budističkog monaha Čedomila Veljačića (Bhikkhu Ñāṇajīvako), predstavlja prevode i komentare stihova iz Theragāthā i Therīgāthā, zbirki rane budističke poezije iz Pali kanona, koje donose lične ispovesti prvih Budinih učenika. Ovi stihovi, napisani između 6. i 3. veka pre nove ere, odražavaju duhovna iskustva monaha i monahinja na putu ka prosvetljenju.

Veljačićev izbor naglašava jednostavnost, dubinu i univerzalnost budističkih ideja, kao što su odricanje od svetskih želja, meditacija i oslobođenje od patnje. Pesme opisuju lične borbe, radosti i trenutke prosvetljenja, često kroz poetske slike prirode i svakodnevnog života. Posebno su vredne pažnje Therīgāthā, pesme monahinja, koje svedoče o duhovnoj snazi žena u ranom budizmu. Veljačićev prevod čuva autentičnost i poetski duh originala, dok njegovi komentari pružaju filozofski i kulturni kontekst, povezujući budističku misao sa univerzalnim egzistencijalnim temama.

Knjiga je vredan doprinos hrvatskoj književnosti i budističkim studijama, ističući Veljačićevu erudiciju i sposobnost da prenese istočnu duhovnost zapadnom čitaocu. Delo podstiče na razmišljanje o smislu života i unutrašnjem miru.