Moskva – Petuški
Retka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna prozna poema Venedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Upoređuje se sa Gogoljem i Harmsom zbog svoje poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna prozna pesma Venedikta Jerofejeva (1938–1990), napisana 1969–1970. u samizdatu, objavljena u Rusiji tek 1989. (tokom perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i poslednjim velikim sovjetskim mitom. Po poetici apsurda, satire i metafizičke dubine poredi se sa Gogoljem i Harmsom.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (autorov alter ego) je tridesetogodišnji alkoholičar intelektualac, otpušten s posla zbog crtanja dijagrama koliko su radnici popili. U petak ujutru, budi se na nepoznatom stepeništu u Moskvi nakon nekoliko dana pijanstva, ne sećajući se ničega. Želi da ode u Petuške (pravi grad 125 km istočno od Moskve) – idealan, utopijski prostor ljubavi, gde ga čekaju „jedinstveni“ ljubavnik i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskoj stanici kupuje alkohol i ulazi u električni voz.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička meša neverovatne koktele („suza kermezinke“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa saputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (reči Hristove, Novi zavet, smrt i vaskrsenje), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijanci, ali svako na svoj način: jedan se smeje svetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernost, paraliza duše, hrabrost od malih nogu. Petuški postaje metafora za nedostižni raj – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti, Venička nikada ne stiže do Petuškija: u delirijumu se vraća u Moskvu, gde ga u prolazu napadaju nepoznati ljudi i izbodu nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990. godine). Roman je cikličan – počinje i završava se u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam, Jerofejev kritikuje sovjetsku stvarnost: apsurd birokratije, duhovnu prazninu, gde alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov originala
Москва — Петушки
Prevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Izdavač
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primerak je u ponudi

Stanje:Korišćeno, u odličnom stanju
Dodato u korpu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću pretrage ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Neprijatelji / ljubavna priča

Neprijatelji / ljubavna priča

Isaac Bashevis Singer

Neprijatelji: ljubavna priča, možda najpoznatiji Singerov roman, odvija se u Njujorku pedesetih godina.

Svjetlost, 1986.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s omotom.
5,984,49
Andrićeva lestvica užasa

Andrićeva lestvica užasa

Svetislav Basara

Srpski pisac poznat po satiričnim romanima, u Andrićevoj lestvici užasa secira balkanski mentalitet kroz parabolu jugonostalgije i nacionalnih mitova. Naziv aludira na Ivu Andrića kao lakmus-papir za kritiku – Balkanci ga svojataju ili odbacuju po volji.

24 sata, 2021.
Srpski. Latinica. Broširano.
11,56
Dok ležah na samrti

Dok ležah na samrti

William Faulkner

Folknerov roman iz 1930. godine, klasičan primer modernističke književnosti. Često se poredi sa Džojsovim „Uliksom“ zbog svoje inovativne strukture, ali je pristupačniji zbog fokusa na porodicu.

Rad, 1985.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
3,26
Štefica Cvek u raljama života

Štefica Cvek u raljama života

Dubravka Ugrešić

Da li volite „drage devojke“? Šta god da mislite o njima, uživaćete u ovoj vrhunskoj kombinaciji trivijalnih ljubavnih romana.

Mladinska knjiga, 1990.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s omotom.
4,94
Usta puna zemlje

Usta puna zemlje

Branimir Šćepanović

Roman „Usta puna zemlje“ (1970), remek-delo srpskog pisca Branimira Šćepanovića, psihološki je dubinski istraživač granica ljudske duše, samoće i egzistencijalne slobode, podsećajući na Kafku i Kamija.

BIGZ, 1987.
Srpski. Latinica. Broširano.
3,98
Zagrepčanka

Zagrepčanka

Branislav Glumac

Branislav Glumac je 1974. godine objavio roman bez tačaka i zareza, kao neumoljivi tok misli mladog buntovnika. Objavljeno u socijalističkoj Jugoslaviji, delo je izazvalo skandal svojom otvorenošću i postalo klasik o generacijskoj pobuni.

IROS, 1986.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
8,24