Moskva – Petuški
Retka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna prozna poema Venedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Upoređuje se sa Gogoljem i Harmsom zbog svoje poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna prozna pesma Venedikta Jerofejeva (1938–1990), napisana 1969–1970. u samizdatu, objavljena u Rusiji tek 1989. (tokom perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i poslednjim velikim sovjetskim mitom. Po poetici apsurda, satire i metafizičke dubine poredi se sa Gogoljem i Harmsom.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (autorov alter ego) je tridesetogodišnji alkoholičar intelektualac, otpušten s posla zbog crtanja dijagrama koliko su radnici popili. U petak ujutru, budi se na nepoznatom stepeništu u Moskvi nakon nekoliko dana pijanstva, ne sećajući se ničega. Želi da ode u Petuške (pravi grad 125 km istočno od Moskve) – idealan, utopijski prostor ljubavi, gde ga čekaju „jedinstveni“ ljubavnik i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskoj stanici kupuje alkohol i ulazi u električni voz.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička meša neverovatne koktele („suza kermezinke“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa saputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (reči Hristove, Novi zavet, smrt i vaskrsenje), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijanci, ali svako na svoj način: jedan se smeje svetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernost, paraliza duše, hrabrost od malih nogu. Petuški postaje metafora za nedostižni raj – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti, Venička nikada ne stiže do Petuškija: u delirijumu se vraća u Moskvu, gde ga u prolazu napadaju nepoznati ljudi i izbodu nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990. godine). Roman je cikličan – počinje i završava se u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam, Jerofejev kritikuje sovjetsku stvarnost: apsurd birokratije, duhovnu prazninu, gde alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov originala
Москва — Петушки
Prevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Izdavač
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primerak je u ponudi

Stanje:Korišćeno, u odličnom stanju
Dodato u korpu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću pretrage ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Književno-kritički članci

Književno-kritički članci

Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov
Kultura, 1948.
Srpski. Latinica. Broširano.
2,99
Gutljaj slobode

Gutljaj slobode

Bulat Okudžava
BIGZ, 1979.
Srpski. Latinica. Broširano.
3,99
Firentinske novele

Firentinske novele

Dmitrij Sergejevič Merežkovski

Zbirka novela i pripovijetki dugo zanemarivanog i osuđivanog ruskog pisca, koje su nastale početkom 20. stoljeća i redom uvrštavane u svjetske antologije najljepših novela.

24 sata, 2013.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
7,19
Dijalektika prijelaznog perioda

Dijalektika prijelaznog perioda

Viktor Pelevin

Knjiga predstavlja autorov zbornik – najveći dio čini roman Čisla (Числа), praćen pripoviješću Makedonska kritika francuske misli i nekoliko kratkih priča (Odin vog, Akiko, Fokus-grupa, Gost na prazniku bon).

Disput, 2006.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
9,68
Poslednji trenuci

Poslednji trenuci

Valentin Rasputin
Jugoslavijapublik, 1984.
Srpski. Latinica. Tvrde korice.
2,99
Djetinjstvo

Djetinjstvo

Lav Nikolajevič Tolstoj

Djetinjstvo (1852.) prva je knjiga autobiografske trilogije (s Odrastanje i Mladost), gdje Tolstoj kroz oči desetogodišnjeg dječaka Nikolinke Irtenjeva istražuje svijet djetinjstva – nevinost, radosti, tuge i prve traume.

Svjetlost, 1971.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
6,54