Moskva – Petuški
Rijetka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna prozna poema Venedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Upoređuje se sa Gogoljem i Harmsom zbog svoje poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna prozna pesma Venedikta Jerofejeva (1938–1990), napisana 1969–1970. u samizdatu, objavljena u Rusiji tek 1989. (tokom perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i poslednjim velikim sovjetskim mitom. Po poetici apsurda, satire i metafizičke dubine poredi se sa Gogoljem i Harmsom.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (autorov alter ego) je tridesetogodišnji alkoholičar intelektualac, otpušten s posla zbog crtanja dijagrama koliko su radnici popili. U petak ujutru, budi se na nepoznatom stepeništu u Moskvi nakon nekoliko dana pijanstva, ne sećajući se ničega. Želi da ode u Petuške (pravi grad 125 km istočno od Moskve) – idealan, utopijski prostor ljubavi, gde ga čekaju „jedinstveni“ ljubavnik i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskoj stanici kupuje alkohol i ulazi u električni voz.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička meša neverovatne koktele („suza kermezinke“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa saputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (reči Hristove, Novi zavet, smrt i vaskrsenje), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijanci, ali svako na svoj način: jedan se smeje svetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernost, paraliza duše, hrabrost od malih nogu. Petuški postaje metafora za nedostižni raj – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti, Venička nikada ne stiže do Petuškija: u delirijumu se vraća u Moskvu, gde ga u prolazu napadaju nepoznati ljudi i izbodu nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990. godine). Roman je cikličan – počinje i završava se u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam, Jerofejev kritikuje sovjetsku stvarnost: apsurd birokratije, duhovnu prazninu, gde alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov izvornika
Москва — Петушки
Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Nakladnik
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Korišteno, u odličnom stanju
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Pripovidam pripovićku

Pripovidam pripovićku

Filip Golubov-Car

Zbirka autentičnih baranjskih priča i narodnih pesama. Kroz dijalekat, humor i tople slike svakodnevnog života, autor čuva duh Baranje, njene ljude, običaje i bogatu usmenu tradiciju.

KUD Baranjski Šokci, 2023.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
8,74
Pjesnička proza

Pjesnička proza

Silvije Strahimir Kranjčević

„Poetska proza“ Silvija Strahimira Kranjčevića (1912) je posthumni izbor njegovih proznih dela. Priredili Julije Benešić i Vladimir Gudel, sa predgovorom Milana Marjanovića. Sadrži odabrane priče i eseje.

Društvo hrvatskih književnika, 1912.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
9,56
Solus ad solam

Solus ad solam

Gabriele D'annunzio

„Solus ad solam“ (1910/1911) je intimna, lirska proza u kojoj autor strastveno i erotski opisuje svoju ljubav prema ženi, mešajući ekstazu tela i duha, pesničku egzaltaciju i dekadentnu senzualnost.

Nakladni zavod Ante Velzek, 1940.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
9,46
Sabrane pjesme I–III

Sabrane pjesme I–III

August Šenoa

„Sabrane pesme I–III“ obuhvataju celokupno pesničko delo velikog hrvatskog književnika – od lirskih, patriotskih i ljubavnih pesama do povremenih poema i prevoda. Najkompletnije izdanje Šenove poezije u međuratnom periodu.

St. Kugli, 1931.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
Knjiga se sastoji od tri toma
16,42
Kuća na suncu

Kuća na suncu

Zdenka Marković

„Kuća na suncu“ Zdenke Marković je zbirka proznih pesama i lirske introspektivne proze. Melanholične i nostalgične slike detinjstva, zavičaja i unutrašnjeg sveta. Jedno od najpoznatijih dela hrvatske književnice i prevodioca.

Matica hrvatska, 1930.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
14,56