Moskva – Petuški
Rijetka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna prozna poema Venedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Upoređuje se sa Gogoljem i Harmsom zbog svoje poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna prozna pesma Venedikta Jerofejeva (1938–1990), napisana 1969–1970. u samizdatu, objavljena u Rusiji tek 1989. (tokom perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i poslednjim velikim sovjetskim mitom. Po poetici apsurda, satire i metafizičke dubine poredi se sa Gogoljem i Harmsom.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (autorov alter ego) je tridesetogodišnji alkoholičar intelektualac, otpušten s posla zbog crtanja dijagrama koliko su radnici popili. U petak ujutru, budi se na nepoznatom stepeništu u Moskvi nakon nekoliko dana pijanstva, ne sećajući se ničega. Želi da ode u Petuške (pravi grad 125 km istočno od Moskve) – idealan, utopijski prostor ljubavi, gde ga čekaju „jedinstveni“ ljubavnik i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskoj stanici kupuje alkohol i ulazi u električni voz.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička meša neverovatne koktele („suza kermezinke“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa saputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (reči Hristove, Novi zavet, smrt i vaskrsenje), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijanci, ali svako na svoj način: jedan se smeje svetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernost, paraliza duše, hrabrost od malih nogu. Petuški postaje metafora za nedostižni raj – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti, Venička nikada ne stiže do Petuškija: u delirijumu se vraća u Moskvu, gde ga u prolazu napadaju nepoznati ljudi i izbodu nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990. godine). Roman je cikličan – počinje i završava se u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam, Jerofejev kritikuje sovjetsku stvarnost: apsurd birokratije, duhovnu prazninu, gde alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov izvornika
Москва — Петушки
Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Nakladnik
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Korišteno, u odličnom stanju
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Riječi

Riječi

Milivoj Frobe
STAJER-GRAF d.o.o., 1997.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
4,983,74
Pjesnička proza

Pjesnička proza

Silvije Strahimir Kranjčević

„Poetische Prosa“ von Silvij Strahimir Kranjčević (1912) ist eine posthume Auswahl seiner Prosawerke. Herausgegeben von Julije Benešić und Vladimir Gudel, mit einem Vorwort von Milan Marjanović. Enthält ausgewählte Erzählungen und Essays.

Društvo hrvatskih književnika, 1912.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
9,56
Solus ad solam

Solus ad solam

Gabriele D'annunzio

Solus ad solam (1910/1911) ist eine intime, lyrische Prosa, in der der Autor leidenschaftlich und erotisch seine Liebe zu einer Frau beschreibt und dabei Ekstase von Körper und Geist, poetische Verzückung und dekadente Sinnlichkeit miteinander verbindet.

Nakladni zavod Ante Velzek, 1940.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
9,46
Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke

Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke

Rainer Maria Rilke

Die antiquarische Ausgabe von Rilkes Frühwerk Die Weise von Liebe und Tod des Cornets Christoph Rilke bringt poetische Prosa über Liebe, Krieg und Tod und ist von besonderem Wert für Sammler früher Ausgaben.

Breitkopf & Härtel, 1919.
Njemački. Latinica. Tvrde korice.
18,34
Kucanje na vrata tajne

Kucanje na vrata tajne

Andro Vid Mihičić

„An die Tür der Geheimnisse klopfen“ ist eine Gedichtsammlung von Andro Vid Mihičić, die 1990 von der Istrischen Literaturgesellschaft „Juraj Dobrila“ veröffentlicht wurde.

Istarsko književno društvo “Juraj Dobrila”, 1990.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
5,78