Moskva – Petuški
Rijetka knjiga

Moskva – Petuški

Venjedikt Jerofejev

Postmoderna poema u prozi Venjedikta Jerofejeva danas se smatra klasikom nove ruske književnosti. Uspoređuje se s Gogoljem i Harmsom zbog poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Moskva – Petuški je postmoderna poema u prozi Venjedikta Jerofejeva (1938.–1990.), napisana 1969.–1970. u samizdatu, u Rusiji objavljena tek 1989. (u vrijeme perestrojke), a danas se smatra klasikom nove ruske književnosti i posljednjim velikim sovjetskim mitom. Uspoređuje se s Gogoljem i Harmsom zbog poetike apsurda, satire i metafizičke dubine.

Priča je pseudobiografska: lirski junak Venička (alter ego autora) je tridesetogodišnji intelektualac-alkoholičar, otpušten s posla jer je crtao dijagrame koliko su radnici pili. U petak ujutro budi se u nepoznatom stubištu u Moskvi nakon višednevnog pijanstva, ne sjećajući se ničega. Želi otići u Petuški (stvarni gradić 125 km istočno od Moskve) – idealni, utopijski prostor ljubavi, gdje ga čeka „neponovljiva“ ljubavnica i trogodišnji sin (ne nužno njegov). Na Kurskom kolodvoru kupuje alkohol i ulazi u električni vlak.

Putovanje je alkoholni monolog: Venička miješa nevjerojatne koktele („suza kermesinka“, „prvi poljubac“, „suze kučke“), razgovara sa suputnicima, anđelima, demonima, Bogom, citira Bibliju (Kristove riječi, Novi zavjet, smrt i uskrsnuće), rusku književnost, sovjetsku štampu, filozofira o ruskom narodu („svi smo kao pijani, ali svatko na svoj način: jedan se smije svijetu u lice, drugi plače na grudima“), efemernosti, paralizi duše, hrabrosti od malih nogu. Petuški postaju metafora nedostižnog raja – što više pije, to više gubi orijentaciju.

U stvarnosti Venička nikad ne stiže u Petuški: u deliriju se vraća u Moskvu, gdje ga u prolazu napadnu nepoznati ljudi i ubiju nožem u vrat (autor je kasnije umro od raka grla 1990.). Roman je cikličan – počinje i završava u Moskvi, bez izlaska iz kruga.

Jerofejev kroz humor, ironiju, bogohuljenje i lirizam kritizira sovjetsku stvarnost: apsurdnost birokracije, duhovnu prazninu, gdje alkohol postaje jedini izlaz iz „apsolutne truleži društva“. Alkohol je motor priče i simbol – od euforije do tragedije. Citati iz Biblije, Gogolja, Dostojevskog, Bajrona i sovjetske propagande stvaraju gustu intertekstualnost.

Naslov izvornika
Москва — Петушки
Prijevod
Irena Lukšić
Urednik
Flavio Rigonat
Dimenzije
21 x 13,5 cm
Broj strana
173
Nakladnik
LOM, Beograd, 217.
 
Ćirilica. Broširano.
Jezik: Srpski.

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Korišteno, u odličnom stanju
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Ptice umiru pjevajući

Ptice umiru pjevajući

Colleen McCullough

Ptice umiru pjevajući najprodavaniji je roman Colleen McCullough, australske spisateljice, iz 1977. godine. Godine 1983. prilagođen je kao televizijska mini-serija.

Znanje, 1986.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
Knjiga se sastoji od dva toma
13,62 - 14,42
Kći snijega

Kći snijega

Jack London
Svjetlost, 1964.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
2,45
Sati na vjetru

Sati na vjetru

Ivan Klarić

Suvremeni roman koji se događa u Americi, a u kojem glavni lik Prescott piše u ich formi.

Naklada Bošković, 2019.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
9,627,70
Oni su se borili za domovinu

Oni su se borili za domovinu

Mihail Šolohov
Novo pokoljenje, 1947.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
6,24
Zapisci Matea Laurdisa Briggea

Zapisci Matea Laurdisa Briggea

Rainer Maria Rilke
Jutarnji list, 2008.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
7,805,85
Mrvački brod

Mrvački brod

Bruno Traven
Matica hrvatska, 1968.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
5,65